beats by dre cheap

Stotinama godina. ♥

Image and video hosting by TinyPic

Nekad davno dok sam bila djevojčica, obožavala sam zimu, decembar, kad napada snijeg, kad pravim snješka, kad mama galami jer joj odnesem svu dugmad i mrkve. Voljela sam uvijek više najlone nego sanke, skakala sva smrznuta kad mi snijeg probije skafander i nekako uđe unutra, voljela sam praviti anđele u snijegu, gledati u nebo dok mi snijeg pada na lice, doticati snijeg bez rukavica i izazivati bilo kojeg druga da ću ga baciti u snijeg, a znati da ću ja biti ta koja će 'zaroniti'.

Kako sam odrastala, snijeg je postajao sve manji i manji, da li sam to samo ja narasla ili više ni snijeg nije kao što je bio, ne znam.. Već od svoje 12 godine počela sam prevrtati očima na prve znake zime, na rukavice, kape i hiljadu slojeva odjeće. Zamotavala bih se u kuću i vječito čitala neke knjige, sve mi je bilo bezveze.. Bila sam prevelika da me tata vrti po ledu na sankama, bila sam prevelika i za snješka.. i za najlone i sanke. Bezveze, sve je bezveze.

Nekad kasnije, počela sam da shvatam značenje Božića, ponoćke, iznova i iznova sam se radovala snijegu, ne znam.. ponajviše jer je 2011 Božić dočekan na najljepši način. Tad sam  kao malo dijete prije ulaska u crkvu zaželjela snijeg.. na izlazku, pahulje, velike pahulje su padale, mnogo njih.. i eto, odlučih se sa drugaricom baciti u hrpu snijega, tad već tad oslobodih ponovno djevojčicu u sebi.

Jelka, ukrasi, svjećice u mnogo boja koje sviraju razne pjesmice. Iznova i iznova sjedeći u mraku obasjana svjetlima, slušala bih 'zvončići, zvončići zvone cijelu noć'

Ove godine, kao i prethodne .. 1. decembra u meni se rodi djevojčica željna decembarskih čari, ludost.

Znate, sad poželim s njim glumiti malu djevojčicu i praviti anđele u snijegu.
Pokušavati ga gurnuti u snijeg, jer eto sad sam velika djevojčica, ama mogu ja to.
Imam njega da ga izazivam s grudvama.
Da ga ljubim na snijegu.
Da svoju ruku grijem u njegovom džepu.
Imam njega da se se skupimo u sobici i drhtimo zajedno.

Fali mi zima s njim, zvuk male grijalice u njegovoj hladnoj sobi.
Drhtanje njegovog tijela.
Svako skupljanje uz mene kao znak da mu je hladno.
Fali mi da mi onako uzme ruke pa puše u njih.
Da se žali kako je mokar.
Da mi prijeti kako ću završiti u snijegu.
Fale mi svi ispijeni čajevi, grijanje tijelima svaki trenutak.. čak i svaki smrznuti trenutak s njim.

Fali zvuk onog 'volim te' na uho.
Tijelo uz tijelo.
Drhtaji.

Dodiri.
Poljupci.

I tako uz njega, ponovo postadoh mala djevojčica koja se raduje nekim novim, a starim zimskim čarolijama.
I opet tako ostadoše i ovog 09. decembra riječi u zraku.

'Budi tu kad padne snijeg..'

 

Da te volim ako nebo da, stotinama godina.. da ti lice ljubim zagrli me prije sna stotinama godina .. srećo beskrajna.


http://.blogger.ba
09/12/2014 06:27