<body>
Okay? Okay. ♥


23.11.2014.

Prepao bi se da znaš kol'ko te volim. :)

Nevjerovatno je koliko se misli nakupi u toku dana i baš kad krenete da spavate, hooop, eto ga, redaju se slike jedna za drugom, mnogo događaja, maštanja.. I ne, ne žalim se jer su to lijepe misli, one što usreće čovjeka do te mjere da u pola 6 ujutro skače po krevetu i rukama dotiče plafon baš nešto kao Kevin iz 'Sam u kući '.

Toliko razmišljanja o njemu o nama, o tom odlasku u Tuzlu, o njegovom diplomskom..

Zamišljam kako ga grlim, kako mu trčim u naručje na stanici u Tuzli, čak se ovaj put ne žalim zbog ukočenih leđa i 10 sati vožnje.. Ne, obećavam. Možda opsujem zbog moje naravi, možda samo malo jer želim što prije da utonem u te ruke i izgubim se kao Alisa u zemlji čudesa. Da, baš tako .. svoja na svome.

Zamišljam kako mi govori da sam mu falila, a tad nije ni svjestan koliko bih vrištala jer sam tu.

Fali mi njegova ruka u mojoj i to kako se premješta na moju desnu stranu, jer mu je čudno da me drži s lijeve, šta ću kad je skroz smotan i uvrnut. Ali tu njegovu smotanost i uvrnutost ne bih dijelila ni sa kim.

Fali mi način na koji namješta naočale, ili kad ih podiže srednjim prstom i izaziva me.


Zamišljam ga kako me gnjavi jer nemirno spavam i obično haman svaki put završi na podu, zamišljam kako stavlja glavu na moj stomak i gleda film ili kako se odlučujem premjestiti i prebaciti svoje noge preko njega, a on u sjedećem položaju pa mu valjda zanimljivo to da mi remeti tok filma, pa me počinje škakiljati, a ja se sva skupim i ne znam gdje ću.

Fali mi kad izlazim iz njegove sobe, pa bacim pogled prema njemu.. a on me pogleda na taj svoj neki način.

Fali mi čupkanje dlaka sa njegovih nogu prstima i ono kad se ozbiljno naljuti zbog toga.
A meni sve krivo, jer m
i je zanimljivo to.

Fali mi i ono kad ležimo pa se kao naljutim pa mu okrenem leđa, pa u sebi govorim 'Molim te, molim te, zagrli me saaad!' a on me baš u tom trenutku zagrli.

Fali mi kad ležimo, ono njegovo tiho i najnježnije 'Dođi ovamo'

Nedostaju mi čak i oni bolniiii, dugi poljupci otisnuti na moje uho, pa mi narednih sat vremena pišti u ušima. Fali mi njegovo iznenadno jaukanje koje me ispočetka znalo prestrašiti, al sad čim jaukne, skačem da mu masiram nogu jer ga je uhvatio grč. Fale mi njegove ekspresije lica kad nije ni svjestan da se postidi nečega, fali mi kad me onako u prolazu uštine, a ja sve psujem, a da samo zna koliko volim svaki njegov dodir. Fali mi i to kad gricka nokte, a ja sve čekam da se uživi u film pa ga puknem po ruci ili kad jede sendvič pa si napravi brkove od majoneze, pa ga gledam i najradije bih ga ljubila tako umazanog i najljepšeg.

Fali mi to kad me pritisne svojim tijelom dok ležimo u krevetu, pa me prodorno pogleda i počne ljubit.

Fali mi njegov smijeh.

Nedostaje mi čak i zvuk otvaranja prozora u njegovoj sobi, zvuk okretanja ključa u bravi.
 
Trčkaranje male Mine na spratu iznad.


Popijena šalica jutarnje kafe na stolu.

Njegov dah na vratu i ono kad zaspe, pa se naglo trgne pa me jako uhvati za ruku ili zagrli.

Papiri od herbara koji smo zajedno radili razasuti svud po sobi.

Sjećam se kad smo zadnji put zaspali u njegovoj sobi, on prvi, pa ja za njim, moja glava na njegovoj desnoj ruci, služi baš kao najudobniji jastuk.. Spavamo. Odjednom naglo se je trznuo, toliko da me prenio iz sna, pa mu uhvatim desnu ruku snažno jer mislim da nešto loše sanja, pa zatim osjetim lagano pomjeranje i onda njegov poljubac s leđa otisnut na mome ramenu i njegovu lijevu ruku kako se provlači preko mene u potrazi za mojom. Mislio je da još spavam, ali zapravo toliko me raznježio da sam samo utisnula hiljadu 'Volim te' u njegov jastuk.

Neopisivo je to koliko pazi da nikad ne zaboravi SMS, za laku noć, bez obzira što smo se baš prije 30 sekundi pozdravili na viberu i poželjeli jedno drugom laku noć, koliko god da se uspava nikad sebi ne dozvoli da to zaboravi.

Pa ga pitam što se trznuo tako naglo iz sna, kažem da sam osjetila to, a on mi govori kako je na trenutak zaboravio gdje je i mislio je da je zaspao, a nije mi se javio.

Neopisivo je ovo što imam s njim, svakom bih poželjela baš ovakvu ljubav, ovom jačinom.
Neopisivo je koliko napreduju moje želje sa njim. Nekad je nezamislivo bilo da poželim otići od svoje familije, iz ove države, ali toliko planova sa njim.. nešto je posebno, nešto naše.

Ta silna želja, za kursom njemačkog, kojeg ćemo oboje upisati.

Odlazak u Njemačku.

Ja, zaposlena kao fizioterapeut,  a on je pronašao posao u svojoj struci kao što je oduvijek želio.

Naš stan, naš svijet, naš mali raj.

Svaki dan započinje s njim, svaku noć brige nestaju u krevetu uz njega.

Zato svakome želim da pronađe nekog tko ga voli i koga voli, nekog s kim jedino sebe vidi.

Od vrckaste djevojčice koja je željela sve loše stvari, do njegove djevojčice koja želi sve dobre i loše stvari samo s njim.


692 dana od naše nove godine, od prvog poljupca.

Njegova, samo njegova Žabica.