<body>
Okay? Okay. ♥


21.11.2014.

Koncem crvenim sreću smo sašili i ne dam nikom da nam poruši tvrđavu od ljubavi ♥

Moj dragi je još u Tuzli, 14 dana bez njega.

Prije nego je krenuo smo se posvađali nešto, pa sam mu dugovala ispriku.

Sve sam nešto odugovlačila sa tim, valjda jer smo oboje bili krivi, ne uzimajući u obzir to što se on već prethodno ispričao, a ja nisam. Prelazimo pješački most, tačno iznad prelijepe Une, a ono sve svjetiljke pogašene, ne rade, jedino što daje dovoljno svjetlosti je mjesec koji je eto baš tu noć bio postavljen na nebu tačno kao da treba da obasja taj put. Hodamo, ne držeći se za ruke, pa ga gledam i kažem sebi nije vrijedno te provučem svoju ruku kroz njegovu. I stanemo na kraju mostića.

Sjećam se ljeta 2013 kad smo stajali na mostiću u blizini tog i slikali mjesec, pa sam ti puštala onu 'McN - Zadnji ples' pa smo se zajebavali tu noć.. I voljela sam te i tad, mnogo sam te voljela.


Nego da se vratim na noć prije nego će otići. Stali smo na kraju mostića, mostića osvijetljenog samo mjesecom, pa ga pitam oprašta li mi.. pa se poljubimo.

Kasnije je došao do mene da se vidimo zadnji put prije nego krene, taj dan smo raspravljali da nam veza ide u pogrešnom smjeru i da ne može ovako više.. i pričamo, a ono kiša počinje da pada.

Pa me pogleda pa se nasmije, a ja stojim i gledam ga i razmišljam da svaki trenutak poseban s njim, zapečati se s kišom. Te sam i ovaj dodala u one posebne.

Imala sam želju davno, kada nismo bili ni u vezi, da me netko poljubi na kiši, on mi je tu želju ispunio.

Svaki njegov odlazak u Tuzlu je padala kiša.

Kad me pitao da mu budem cura, je padao najtopliji i najjači pljusak, a mi smo se ljubili na mostu.

I stojimo tu večer, a počinje kiša, on me ljubii ne obazirući se što ćemo pokisnuti, te mi kaže 'Zar ovo nije znak?' misleći na to da je znak da mi ovo možemo.

Otišao je, 14 dana ga nema.

Otišao je da diplomira, da ovu djevojku učini još sretnijom i najponosnijom.

I ovaj put ne mogu da kažem 'Čekam te', ovaj put je on rekao 'Čekat ću te'

Ovog puta ću ja njemu doći, trčati mu naručje i grliti ga najsnažnije.

Sinoć sam bila kod jedne bloggerke koju sam upoznala nedavno jer je došla studirati u Bihać, pa mi je spominjala svog momka, a ja nešto razmišljam koliko bih dala sve da ležim kraj Žapca u onoj sobici pod dekicom i da se grijemo tijelima.

Fali mi čak da mi podapne nogu pa da krenem pasti, pa ga tučem a on mi kaže 'Jesi smotana, ni hodati ne znaš.'

Fali mi kafa koju on napravi, fali mi i to da mi kaže 'češki me'

I da zajedno gledamo film, koji skoro nikad i ne pogledamo.

Fali mi ulazak u njegovo dvorište i pogled s kreveta na našu sliku koja stoji u njegovoj sobi.

I kad ga zagrlim s leđa oko vrata dok sjedi pred kompjuterom i traži nam film.

I fali mi i ono njegovo luđačko 'Nemoj gledati' kad dođemo s vana, a on se presvlači.

I kad se skupimo onako pa se tučemo nogama pod dekicom.

I kad ne mogu da jedem, a on me hrani, pa mi kaže 'Ništa ne jedeš, a vidi te kol'ka si.'

Fali mi njegov zagrljaj, njegove ruke, poljubac nazvan 'Čelo, nos, pa usne.'

Koliko god psujem sve osjećaje kad se posvađamo, ne mogu da ne kažem koliko je lijepo biti zaljubljen i biti voljen. On me promijenio, njegova ljubav je od mene stvorila osobu koja ovim očima, ovim rukama, usnama, vidi i želi smo njega, koja svim svojim srcem, tijelom poznaje samo njega.

Ovaj nosić jedva čeka da se zacrveni, od hladnoće dok budemo šetali po Tuzli.

Ova djevojka jedva čeka da je nazoveš Rudolf, da prođemo pored mjesta u Tuzli gdje smo se slikali za novu godinu, pa baš tu želim da se opet uslikamo. Jedva čekam da me onako podigneš u naručju i poljubiš i da staviš svoje hladne ruke meni na stomak, a ja se sva skupim. Da čujem kako izgovaraš ono 'Ljubavi, srećo, jedina'

Jedini moj, svom svojom snagom bih se mogla boriti saa svim silama svijeta za tebe, a da pritom nijednom ne posustanem. Svaka riječ napisana nije ništa u odnosu na one koji se kriju u meni, koje ću da ti kažem dok budemo ležali glavom uz glavu, sve te riječi će da ostanu utisnute baš tu.

Samo tvoja, jedini.

I znaj od početka do kraja vremena, voli te tvoja Žabica.