Okay? Okay. ♥



<Blogger>
01.08.2016.

Kako da opišem nas.. još nismo otkrili sve, život što daje, a nagrada naša je :)

Nisam pisala tačno 6 mjeseci. Poželjela sam se ovog predivnog mjesta, ljudi s kojim sam izgubila kontakte, poželjela sam se nas 15tak djevojaka koje su stalno pisale i svi smo se nekako držali na okupu ovdje kao jedno fino društvo. Poželjela sam se mnogih djevojaka koje su i promjenile nickove na bloggeru, pa sam ih ne ulazeći često ovdje izgubila iz „vida“.. i onih s kojima sam često pisala, ali odavno više ne pišu postove. Mnogo čega sam se poželjela ovdje, ali da znate za one koje znam i većinom sve svoje „favorite“ čitam i dalje, iako ne ulazim često, ali zaista vas često čitam..

 

Ubrzo nam jedna predivna djevojka, a moja drugarica s bloggera ima vjenčanje i svadbu. I postaje mama jedne predivne bebiceee, koju će jedan divan tata da čuva zajedno sa mamom. Jedva čekam da je gledam u crkvi pored čovjeka kojeg voli, dok ja stojim pored onog kojeg volim. Hvala ovom divnom mjestu koje me dosta povezalo sa njom..

 

A mi? Naša ljubav traje iako vam ne pišem o tome, dozvolila sam sebi i nama da živimo našu ljubav na samo nama poznat način. Željela bih da vam kažem da i dalje u meni budi one predivne osjećaje, da ga i dalje volim najviše na svijetu. Želim da vam kažem da se ne svađamo nikako, odnosno svađamo se mi, ali to su one slatke svađice od par minuta, koje riješimo na brzinu. Maa znate već..

Image and video hosting by TinyPic

Večeras smo se odlučili vozati.. i odemo prvo na kafu, pa mi bilo hladno, a on mi da svoju jaknu, pa me onako zagrli i ostavi poljubac negdje u mojoj kosi. Isprva kad je položio nisam mogla otvorit vrata od njegovog auta, pa mu prigovaram „je l' se toliko teško protegnut pa ih otvorit..“..Pa sam onda skontala kako ih otvorit, al se ponekad i dalje napravim da ne mogu, pa ih on otvara.. A već nekoliko dana, on ih ostavi otvorena, dok me čeka. I volim to.. jer misli. Zagledam se tako dok se vozimo u njega i razmišljam koliko ga volim, pa kad primjeti, pogleda me i nasmije se.Volim one poljupce u pola vožnje i svako crveno svjetlo jer smo duže zajedno. Napravim mu večeras kolače, upakujem i njih i kašike i ponesem nam. Odvezemo se na jedno mjesto, parkiramo i sjedimoo, kiša počne padat, a mi jedemo kolače i slušamo kišu kako udara u auto.. Pa se vozimo kroz grad i onda me vozi kući.. Pa se izljubimo u autu i ja izađem da idem u kuću. Krenem da požurim jer pada jaka kiša, a ja nemam kišobrana, napravim par koraka ispred auta, i kažem mu ćaooo, a on mi iz auta kaže „čekaj“ i izađe.. i krene prema meni, da me poljubi na kiši. I učini me opet najsretnijom djevojkom na svijetu! Moram da vam kažem da strašno i neizmjerno volim tog čovjeka. 1089 dana od našeg 08.08, za 7 dana, su i naše 3 godine i još mnogo više od 3 otkako postoji u mom životu. Za 18 dana je datum kad je prvi put rekao da me voli, on meni, a i ja njemu... Vrijeme jako brzo prolazi, ali volim što je on baš taj s kojim živim našu ljubav 3. godine, najviše nego bilo s kim do sad. On je moja ljubav, moje sve.

 

Želim još da vam kažem, koliko želim da ste svi ovdje i dalje sretni i zaljubljeni. Da vas sve u životu služi kao i onda 2012. kad sam počela da pišem ovdje..Želim vam svima da se volite i da imate nekog pored sebe da ga gledate i uživate kao što ja uživam dok gledam njega..

 

Budite mi pozdravljeni i voljeni <3

01.02.2016.

On je moj život.
Neko koga ne bih dala ni za što.
Posmatram ga i u sebi samo ponavljam kako je lijepo biti voljen, kako je lijepo voljeti i u ovim godinama moći zamisliti svoju budućnost kraj nekog. Razmišljam u sebi i onda na glas, svaki put izgovorim „Sunce moje.“

Danas sam pomagala njegovoj snahi da okupa malog Farisa, gledam i razmišljam koliko zapravo želim da budem sa strikom od tog malog Farisa, onog trenutka kad meni zatreba pomoć oko naše bebice, pa zovem njegovu snahu, svoje seke da tražim savjet.. Kako bih voljela da gledam Minu kako odrasta u djevojku, kad krene u prvi razred, da budem tu kad Faris počne da hoda, kad počne da priča. Kad se Mina rodila, on i ja smo tek bili na nekom početku povremenog viđanja, ali nismo bili zajedno, tako da sam propustila njene neke „prvi put“ stvari. Ali želim da budem tu  svakog Farisovog „prvi put“.

Želim sve sa njim. Ljubav, povjerenje, odrastanja, sazrijevanja, želim život.
I to čuvam kao najsvetiju stvar na svijetu.

Večeras mi je Haris dao sat njegove rahmetli mame..
Ako Bog da jednog dana će to da se prenosi.
Jednostavno, nikad, ali nikad ne bih ovu ljubav dala za ništa. NIKAD.

Ako Bog da, jednog dana, on će da bude moje „DA.“
Ako Bog da jednog dana njemu ću a uputim poziv „Kupi pelene“
I ako Bog da i za 30 godina, moja glava će poželjeti da se spusti na isto uzglavlje sa njim, pod onom dekicom, pa koliko god bili "veliki" za nju..

Jer..

.. a sad se vrati na prvu rečenicu u mom postu.

To je to.


Stariji postovi