Okay? Okay. ♥



<Blogger>
12.05.2017.

Tuga ..

Image and video hosting by TinyPic

Svako ko je pratio blogger, vjerovatno se sjeća ovo dvoje ljudi sa slike. Sjeća se njihovog bloga.

Nisam ovdje mjesecima riječi nijednu ostavila, ali nažalost, sad vam se javljam s tužnom vijesti.
Na tom blogu, naša Mija više nikad neće ostaviti svoj trag, nikada više nećemo slušati o njihovoj ljubavi i o tome koliko su bili sretni. Da li znate, da sam im se divila? Za mene su bili primjer, ulijevali su mi nadu da one prave istinske i iskrene ljubavi još uvijek postoje.

Davne 2006 godine, dok još nije postojao ni facebook, sasvim slučajno sam upoznala nju, provodile smo noći na kameri, na MSNu, znala sam cijeli njen život.. ali eto prilikom okolnosti, izgubile smo kontakt. Da bih 2012 godine, preko prijateljice, saznala da ona ima blog tu, da je sada sretna, zaručena, da ju je Admir zaručio i da uskoro planiraju vjenčanje.

Ko god od vas je pratio njen blog, zna koliko su odisali ljubavlju.. Koliko su se voljeli i da nikad onakva ljubav na ovom dunjaluku nije postojala. Ko je pratio njene zadnje postove, zna koliko su se trudili da dobiju bebu, ali jednostavno viša sila nije dozvolila, iako su i on i ona potvrdom doktora bili bez ikakvih problema..

Nažalost, naša Mija je jučer, nakon 2 dana kome preselila na onaj svijet, uz istu onu želju da Admiru rodi jednog malog sina ili djevojčicu.

Izgubili smo divnu osobu, divnog prijatelja, savršenog tekstopisca. Izgubili smo djevojku koja je bila željna i puna života.

Danas, poslije svih suza i dalje mi prolazi samo jedno pitanje kroz glavu „Kako je Admir?“
I dalje ne mogu da shvatim, zašto je Bog od toliko ljubavi, morao da uzme onu najčišću, onu iskrenu i predivnu..

Stvarno mi je žao. Našoj Miji, neka dragi Allah podari lijep Džennet, a našem Admiru sabur, ipak je ona negdje na ljepšem mjestu, možda sa svojom najvećom željom u naručju.


Image and video hosting by TinyPic

01.08.2016.

Kako da opišem nas.. još nismo otkrili sve, život što daje, a nagrada naša je :)

Nisam pisala tačno 6 mjeseci. Poželjela sam se ovog predivnog mjesta, ljudi s kojim sam izgubila kontakte, poželjela sam se nas 15tak djevojaka koje su stalno pisale i svi smo se nekako držali na okupu ovdje kao jedno fino društvo. Poželjela sam se mnogih djevojaka koje su i promjenile nickove na bloggeru, pa sam ih ne ulazeći često ovdje izgubila iz „vida“.. i onih s kojima sam često pisala, ali odavno više ne pišu postove. Mnogo čega sam se poželjela ovdje, ali da znate za one koje znam i većinom sve svoje „favorite“ čitam i dalje, iako ne ulazim često, ali zaista vas često čitam..

 

Ubrzo nam jedna predivna djevojka, a moja drugarica s bloggera ima vjenčanje i svadbu. I postaje mama jedne predivne bebiceee, koju će jedan divan tata da čuva zajedno sa mamom. Jedva čekam da je gledam u crkvi pored čovjeka kojeg voli, dok ja stojim pored onog kojeg volim. Hvala ovom divnom mjestu koje me dosta povezalo sa njom..

 

A mi? Naša ljubav traje iako vam ne pišem o tome, dozvolila sam sebi i nama da živimo našu ljubav na samo nama poznat način. Željela bih da vam kažem da i dalje u meni budi one predivne osjećaje, da ga i dalje volim najviše na svijetu. Želim da vam kažem da se ne svađamo nikako, odnosno svađamo se mi, ali to su one slatke svađice od par minuta, koje riješimo na brzinu. Maa znate već..

Image and video hosting by TinyPic

Večeras smo se odlučili vozati.. i odemo prvo na kafu, pa mi bilo hladno, a on mi da svoju jaknu, pa me onako zagrli i ostavi poljubac negdje u mojoj kosi. Isprva kad je položio nisam mogla otvorit vrata od njegovog auta, pa mu prigovaram „je l' se toliko teško protegnut pa ih otvorit..“..Pa sam onda skontala kako ih otvorit, al se ponekad i dalje napravim da ne mogu, pa ih on otvara.. A već nekoliko dana, on ih ostavi otvorena, dok me čeka. I volim to.. jer misli. Zagledam se tako dok se vozimo u njega i razmišljam koliko ga volim, pa kad primjeti, pogleda me i nasmije se.Volim one poljupce u pola vožnje i svako crveno svjetlo jer smo duže zajedno. Napravim mu večeras kolače, upakujem i njih i kašike i ponesem nam. Odvezemo se na jedno mjesto, parkiramo i sjedimoo, kiša počne padat, a mi jedemo kolače i slušamo kišu kako udara u auto.. Pa se vozimo kroz grad i onda me vozi kući.. Pa se izljubimo u autu i ja izađem da idem u kuću. Krenem da požurim jer pada jaka kiša, a ja nemam kišobrana, napravim par koraka ispred auta, i kažem mu ćaooo, a on mi iz auta kaže „čekaj“ i izađe.. i krene prema meni, da me poljubi na kiši. I učini me opet najsretnijom djevojkom na svijetu! Moram da vam kažem da strašno i neizmjerno volim tog čovjeka. 1089 dana od našeg 08.08, za 7 dana, su i naše 3 godine i još mnogo više od 3 otkako postoji u mom životu. Za 18 dana je datum kad je prvi put rekao da me voli, on meni, a i ja njemu... Vrijeme jako brzo prolazi, ali volim što je on baš taj s kojim živim našu ljubav 3. godine, najviše nego bilo s kim do sad. On je moja ljubav, moje sve.

 

Želim još da vam kažem, koliko želim da ste svi ovdje i dalje sretni i zaljubljeni. Da vas sve u životu služi kao i onda 2012. kad sam počela da pišem ovdje..Želim vam svima da se volite i da imate nekog pored sebe da ga gledate i uživate kao što ja uživam dok gledam njega..

 

Budite mi pozdravljeni i voljeni <3


Stariji postovi