<body>
Okay? Okay. ♥


12.05.2017.

Tuga ..

Image and video hosting by TinyPic

Svako ko je pratio blogger, vjerovatno se sjeća ovo dvoje ljudi sa slike. Sjeća se njihovog bloga.

Nisam ovdje mjesecima riječi nijednu ostavila, ali nažalost, sad vam se javljam s tužnom vijesti.
Na tom blogu, naša Mija više nikad neće ostaviti svoj trag, nikada više nećemo slušati o njihovoj ljubavi i o tome koliko su bili sretni. Da li znate, da sam im se divila? Za mene su bili primjer, ulijevali su mi nadu da one prave istinske i iskrene ljubavi još uvijek postoje.

Davne 2006 godine, dok još nije postojao ni facebook, sasvim slučajno sam upoznala nju, provodile smo noći na kameri, na MSNu, znala sam cijeli njen život.. ali eto prilikom okolnosti, izgubile smo kontakt. Da bih 2012 godine, preko prijateljice, saznala da ona ima blog tu, da je sada sretna, zaručena, da ju je Admir zaručio i da uskoro planiraju vjenčanje.

Ko god od vas je pratio njen blog, zna koliko su odisali ljubavlju.. Koliko su se voljeli i da nikad onakva ljubav na ovom dunjaluku nije postojala. Ko je pratio njene zadnje postove, zna koliko su se trudili da dobiju bebu, ali jednostavno viša sila nije dozvolila, iako su i on i ona potvrdom doktora bili bez ikakvih problema..

Nažalost, naša Mija je jučer, nakon 2 dana kome preselila na onaj svijet, uz istu onu želju da Admiru rodi jednog malog sina ili djevojčicu.

Izgubili smo divnu osobu, divnog prijatelja, savršenog tekstopisca. Izgubili smo djevojku koja je bila željna i puna života.

Danas, poslije svih suza i dalje mi prolazi samo jedno pitanje kroz glavu „Kako je Admir?“
I dalje ne mogu da shvatim, zašto je Bog od toliko ljubavi, morao da uzme onu najčišću, onu iskrenu i predivnu..

Stvarno mi je žao. Našoj Miji, neka dragi Allah podari lijep Džennet, a našem Admiru sabur, ipak je ona negdje na ljepšem mjestu, možda sa svojom najvećom željom u naručju.


Image and video hosting by TinyPic

01.02.2016.

On je moj život.
Neko koga ne bih dala ni za što.
Posmatram ga i u sebi samo ponavljam kako je lijepo biti voljen, kako je lijepo voljeti i u ovim godinama moći zamisliti svoju budućnost kraj nekog. Razmišljam u sebi i onda na glas, svaki put izgovorim „Sunce moje.“

Danas sam pomagala njegovoj snahi da okupa malog Farisa, gledam i razmišljam koliko zapravo želim da budem sa strikom od tog malog Farisa, onog trenutka kad meni zatreba pomoć oko naše bebice, pa zovem njegovu snahu, svoje seke da tražim savjet.. Kako bih voljela da gledam Minu kako odrasta u djevojku, kad krene u prvi razred, da budem tu kad Faris počne da hoda, kad počne da priča. Kad se Mina rodila, on i ja smo tek bili na nekom početku povremenog viđanja, ali nismo bili zajedno, tako da sam propustila njene neke „prvi put“ stvari. Ali želim da budem tu  svakog Farisovog „prvi put“.

Želim sve sa njim. Ljubav, povjerenje, odrastanja, sazrijevanja, želim život.
I to čuvam kao najsvetiju stvar na svijetu.

Večeras mi je Haris dao sat njegove rahmetli mame..
Ako Bog da jednog dana će to da se prenosi.
Jednostavno, nikad, ali nikad ne bih ovu ljubav dala za ništa. NIKAD.

Ako Bog da, jednog dana, on će da bude moje „DA.“
Ako Bog da jednog dana njemu ću a uputim poziv „Kupi pelene“
I ako Bog da i za 30 godina, moja glava će poželjeti da se spusti na isto uzglavlje sa njim, pod onom dekicom, pa koliko god bili "veliki" za nju..

Jer..

.. a sad se vrati na prvu rečenicu u mom postu.

To je to.

27.01.2016.

Neka ti je vječni rahmet.

Izgubili smo jednu predivnu ženu, divnu mamu, majku, sestru i prijatelja. Izgubili smo nekog dobre duše. Izgubila sam ju ja koja joj nisam bila ništa do djevojke njenog sina, ja koja ju je znala nešto malo kraće od dvije i pol godine, sjedila u boravku sa njom, putovala za Tuzlu sa njom na diplomski njenog sina, a mog momka.
Ja sam izgubila nekog koga sam jedan dan mogla zvati svekrvom, ali nisam. 

Vjerujte ako je iko mogao da ima najbolju svekrvu na svijetu i da se raduje svekrvi, onda sam to ja.

I dalje se sjećam kad se ispružila u moje krilo, da malo prilegne na putu za Tuzlu, pa kad je rekla „ Drži tu ruke, tople su ti..“. Stalno joj je bilo hladno, uvijek je bila vedra, ma koliko god joj loše bilo.

Da, izgubila sam ju ja kojoj ništa nisam bila. Kako li je tek onima kojima je mama, majka, sestra, najbolji prijatelj, profesorica? Kako je tek njemu? Kako je nekome kome nestaje taj jedan zagrljaj koji je dovoljan, da sve što je boljelo u toj toplini zagrljaja prestaje. Kako?

Meni će nedostajati.
Ovo je krš, koji ti život, istovari na srce, kad-tad.
Ovaj put, prerano, iznenadno, osobi koja je znala da se nosi stojićki sa stvarima sa kojima se rijetko ko mogao nositi.
Dostojno, čvrsto, veselo.
Nikad joj ništa nisam zamjerila, nikad me ružno nije pogledala, pa nisam imala ni šta.
Zahvalna sam joj na svemu.

Dođeš na ovaj svijet u vrisku, plačeš..
Kasnije kroz život pišeš svoju priču, prenosiš je, ma kakva ona bila.
Kad odeš, kad te stave u tabut, tad ti šutiš.
Svi oko tebe plaču.

Tad počinje nedostajanje.                                               
Kada odeš, ljudi plaču za onim čega više nema, a dobili su od tebe. Sve navike, ostaju tu, a tebe nema. Ne poneseš ništa, sa sobom nosiš samo djela koja si učinio i ona ti određuju vječnost, ma kakva ona bila. A ona je, svojom dušom, srcem i ljubavlju koju je imala za sviju, zaslužila od Njega ono najbolje na Onom svijetu.

Nakon svega, uspjela si da mnoge spojiš.
Nakon svega o tebi se samo lijepo pričalo i pričat će se.

Falit će mi kad uđem s vrata, da sjediš na onoj stolici na kojoj si uvijek sjedila.
I tvoje „da izvine ova cura“ kad se naljutiš na Harisa.
I slušanje kad prepričavaš neke događaje.

Žao mi je..

Što on neće ispuniti san da vas oboje pošalje na odmor s prvom platom.
Što ja neću ispuniti san, da vas pozovemo u naš stan u Njemačkoj i da te vodim svuda i svašta ti kupim.
Što ti nismo kupili onaj hvatač snova o kojem smo pričali.
Žao mi je što nikad nisi sjela s mojom mamom, znaš.. uvijek sam joj pričala o tebi.

Hvala ti što sam se pored  tebe osjećala upravo onako opušteno, hvala ti što si rodila muškarca kojeg volim najviše na svijetu, što si ga odgojila baš tako kako jesi, što je jak kao ti da me čuva, onako kako si ti čuvala svoju ljubav za njih sve.

Eto znaš tog 23. januara kad se sve desilo, bilo je teško, ali sam imala neku nadu, čvrstu nadu. Kad je prošla ponoć i došao 24. januar kako mi je Haris javio da ti je gore, otkako sam došla kod njega, otkako sam legla kraj njega u njegovoj sobi, od onog trenutka kad je jedva zaspao, dok sam ga ljubila u čelo molila sam se, učila sve što znam, tražila od Allaha, mnogo šta ali najviše da ne patiš. Da ne boli.. Na trenutak kad sam zaspala oko 4h i kad sam osjetila da on ustaje. Od trenutka kad je izašao pa ušao u sobu i rekao da te više nema, do mog zagrljaja.. Osjetila sam strašnu tugu i nedostajanje.

24. januar 4:05h iza ponoći, izgubili smo te.
Tvoje lijepo srce je odlučilo da ode na neko ljepše mjesto.
I hvala Allahu što nisi patila.


Nikad neću moći opisati svoju tugu zbog svega, što te nema više, što njega boli, što mene ovoliko boli jer njega boli. Ali obećavam da ću se truditi da se uvijek osjeća voljenim i sigurnim.

Jer ako ništa, negdje tamo sada znaš, da ću uvijek da ga čuvam i volim najviše na svijetu.

Hvala na svemu Lejla. Uvijek ćeš biti u mislima!

Svemogući Bože, tebi se bar može da u svemu nađeš nit.
Podari joj lijep Džennet i mir, to je zaslužila.  

06.01.2016.

A nitko nikad neće da zna kao mi, kako je to, "kad to je to" :)

Najobičniji trenuci s njim su mi nešto posebno. A jedan od onih posebnih mi je kad upali grijalicu na podu svoje sobe, spusti dekicu, prekrivač i jastuke, pa se tako smrznuta skupim uz njega sve dok se ne zagrijem.. pa se premještamo 'vamo tamo, jer ubrzo onaj koji je do grijalice počne da kuka kako će da izgori.

Uvijek mi govori „Zakopčaj se.“, „Stavi kapu.“, „A gdje su ti rukavice?“.. pa mi kaže „Nemoj mi sutra govoriti da si bolesna, baš me briga“, a ja sutra pod temperaturom se žalim, a on me savjetuje šta da radim i ispituje jesam bolje. Eto, jest' baš te briga :P

Dočekali smo već četvrtu Novu godinu zajedno.
Par sekundi prije 00:00 me izveo iz kafića i ljubio vani.
31.12.2012.. naš prvi poljubac, naša prva Nova godina dočekana zajedno.
I nadam se da ćemo i svaku sljedeću da dočekamo zajedno. Ako Bog da!


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Dolazim mu neki dan sva ljuta, s punim rukama, ovamo rukavice, šal, kišobran, mobitel, kapuljača od jakne pada mi na oči, vani zatrpalo, kukam mu kako ništa ne vidim ispod kapuljače..
I sinoć prije nego će krenuti da me prati kući, kaže mi „Tko će prvi u wc?“
ja : „Haj ti“
on : „Haj ti“
ja : „a neću haj ti“
on : „a de haj ti“
ja : „a haj šta si dosadan ode..“

Vraćam se iz wc-a i ulazim u njegovu sobu, a on stoji već obučen u duksericu, s kapom na glavi i rukama objema u džepovima od dukserice.. i gleda me i kaže:

„Koga ti voliš najviše?“
„Tebeee!“
Ajde sad zavuci ruke u džepove od dukserice..
Ja zavučem, pa napipam nešto čupavo..  pa zavirim s jedne strane..

:O „NEŠTO ČUPAVO?“
„ahaaa!“
s druge strane... podignem glavu, pa spustim pa izvučem..

I tako izvučem kapicu s medom na sebi i ušima.
Pa vazda ga zovem međede..  morao je da učini da se nekako slažemo, haha!
Hvaaaaaaaala ljubavi na kapici! :)


Image and video hosting by TinyPic

Zatim.. me opet obraduje, nedavno mu govorim kako je u Ateljeu najljepša topla čokolada, guuuusta, kao puding i da je obožavam. Ulazimo da kupimo jesti, a on ispituje radnicu koju toplu čokoladu koriste, nudi joj novac i kaže „Nemojte praviti, dajte mi vrećicu tople čokolade“ ..
Koračamo prema van..
„Pa to je najljepša topla čokolada“
„Pa znam govorila si, tebi sam je uzeeeeo“

:)

Neku večer, zastaje na otoci .. skreće sa očišćenog puta i kreće prema snijegu. A ja se pitam „Šta sad izvodi.. ?“
A on zastaje pa na snijegu ispisuje „OKAY?“ ...  :)
A ja pred svojom zgradom u snijegu koji nije izgažen ispišem odgovor na to

„Okay.“

I tako je moj muškarac i ovu godinu započeo na divne načine.
Koračam s njegovom rukom u svojoj, sretna i voljela.
I volim Njega najviše!


Image and video hosting by TinyPic

A i vama bih poželjela svima da budete ovako sretni kao ja. :)


Svojoj dezivkomi, koja je prestala da piše blog, ali znam da navrati na moj bih poželjela, sve najljepše sa svojim dragim tamo, tamo daleko. Želim im da u tom stanu probude još veću ljubav i da mi uvijek bude sretna!

Budite mi svi voljeni i pozdravljeni!
05.12.2015.

"..stotinama godina da ti lice ljubim, zagrli me prije sna stotinama godina.. srećo beskrajna! :)"

Nikad nisam vjerovala da ću ikad moći poželjeti da svoj život provedem kraj nekoga, uvijek sam, eto nekako mislila da ću da budem ona tetka koja se nikad nije udala, ona koja putuje svijetom i uvijek nešto donese. Nisam mogla ni da se zamislim, kao žena koja jednog dana želi da u pola noći se probudi i obuhvati svojim usnama njegovu bradu i povuče je, onako kako on voli da ja to uradim.

Sa njim sam shvatila da želim sve, da odem odavde, da putujem svijetom, da budem ona tetka, ali s njim i strina koja donese svašta kad se vrati. Želim da ga slušam kako priča, kako mu je protekao dan na poslu, da mu spremim najljepši kolač i donesem pred njega onog trenutka kad počne da psuje zbog igrice, da mu kažem da ga čeka još nešto, pa da dođe za mnom čim prije.

Želim da i tamo pronađemo našu klupicu, da sjedimo na njoj dok se klinci ispred vozaju na biciklima.
Da me i za 5 i za 10 godina onako isto obraduje s ružom, ali ne s buketom, s onom jednom ubranom, ukradenom krišom iz nečijeg dvorišta. Da zaplešemo uz 'Lutku' i da mu upućujem poglede dok igra Chelsea, one polede koje on skonta, pa mi uzvrati poprijekim pogledom.

Zapravo, želim s njim ono što nijednoj drugoj ne želim da ostvari pored njega.
Uistinu želim vječnost, želim sreću i sigurnost.

Želim da me i za 5 godina kao i onog februara 2013 godine, preneseš preko lokvice, jer nisi htio da se pokvasim.
Da to učiniš isto onako kao što si se sjetio i neku noć.

*Neku večer -27.11.2015*

ON : 'Haaaaaaaaaa!?  Vidi, šta ćemo sad?'
A ja stala i ništa mi nije jasno, pogledam njega, on gleda u pod. Spustim pogled, a ono lokvica nadomak mojih čizmica, a ja samo što ne ugazim u nju.
JA: Šta ćemo?
ON: Ja ću da te prenesem.
Pa me podiže i prenosi.. :)

Da se razumijemo ovog puta to nije bila lokva kao što je bila te 2013 godine. Lokva od kraja jedne zgrade do kraja druge pa da ju nisam mogla zaobići, pa me je on džentlmenski pažljivo prenio. Ovog puta je to bila lokvica ma ni pola metra dugačka, malena lokvica u koju sam ja skoro ugazila, i koju sam mogla zaobići samo da je rekao pazi da ne ugaziš. Ali kao i tog februara dvije hiljade i trinaeste samo ovog puta ne obazirući se što je tako simpatično malena lokvica, isto me kao i onda podigao i prenio. Moj savršeni pažljivi muškarac..

Znate, ništa mi nema posebnije od tih sitnica kad on osjeti da nešto treba, da bi bilo lijepo. Kad se sjeti da me obraduje sa tom nekom malom sitnicom, a tako meni velikom da me usreći nevjerovatno jako!

Onaj trenutak kad mi je u srijedu navečer rekao, umoran sam puno znaš da sam radio danas, mogu li da te ispratim samo do pola puta? Pa se rastanemo na pola puta i ja krenem.. I kako hodam ispred sebe vidim kako meni u susret koračaju djevojka i momak, držeći se za ruke i zastajući na svakom drugom koraku i privlačeći jedno drugo. A ja sa slušalicama u ušima koračam i mislim „Već mi fališ..“.. Okrećem se na trenutak iza sebe, iz neke navike, ne znam ni ja zašto ali vidim nekoliko ljudi kroz maglu.

Napravim još nekih 5 koraka, okrećem glavu u lijevo i ugledam njega, na biciklu kraj mene, gleda me i smije mi se.

NIKAD NEĆE SHVATITI KOLIKO GA U TIM TRENUCIMA JOŠ VIŠE ZAVOLIM.
Heeeeej, nije svjestan koliko je malo dovoljno da se jedna djevojka učini najsretnijom na svijetu.

Neopisivo te volim dragi, naaajviše na svijetu.
Tvoja, dok me bude.

19.11.2015.

https://www.youtube.com/watch?v=HCm6gRHINqA :)

 Vjerovatno su se mnogi u vezi zapitali bar jedanput ovu stvar
'Da li ću ja tu osobu sa kojom sam sad da volim cijeli život?'
Neki bi bili uvjereni da ljubav prođe s godinama, neki su se zapitali, razmišljali i premišljali na trenutke  pa bi tek onda dodali 'Ne, ne ja njega/nju volim, to je ljubav za cijeli život'

Ali ja, s druge strane.. uvijek bih znala odgovor na to pitanje. U pola noći, jutra ili dana.
Uvijek. U svoju ljubav prema njemu nikad nisam sumnjala, niti bih je poricala.

S ponosom svakom koga znam ili koga upoznajem tek kada se dotaknemo teme ljubavi, vezes naaajvećim i najponosnijim glasom kažem da VOLIM!

Od onog prvog trenutka s njim, trenutka kad je spustio svoje usne na moje, nešto u meni je znalo da apsolutno ništa više neće biti isto.

Kao da tog trenutka sam tek počela da sazrijevam.

Prije tačno 2 godine i 3 mjeseca prvi put mi je rekao da me voli.  

Taj devetnaesti osmi dvije hiljade i trinaeste je za mene značio više nego što će ikome nešto da znači, te riječi 'ja tebe volim..', njegov pogled u susretu s mojim i moje prvi put izgovorene riječi 'volim i ja tebe'. Prvi put, sa sigurnošću bez straha u potpunosti sam znala da nekoga nikad neću izdati. I od tad zahvaljujem se Onom koji mi je ga je poslao, zahvaljujem se i iz noći u noć prije sna ponovim da to što imam nikad ne bih izdala, niti poželjela zamjeniti. Ništa osim toga mi nikada i nije trebalo. Volim, već duže od 2 godine i 3 mjeseca, svakim danom sve snažnije, u bijesu i u ljubavi.  I onda kad me nervira i ljuti i kad bih ga najradije lansirala s kugle Zemaljske i tad ga volim najviše.

Bez straha, s maštom i željom da starimo.
Da bude moja prva i zadnja ljubav.
Jer je ono što jedino mogu da zamislim i želim za sebe.

Vjerovali ili ne, ova dvadesetogodišnja djevojka, ovoga trenutka ovdje se zaklinje da će riječi 'Volim ga!' na ovom istom mjestu napisati i onog 19.08.2020! i 2040 čak  i onog trenutka kad ruke ne budu mogle da pišu i onog trenutka kad pored mene bude sjedio sav sijed, gunđajući kako ne može da pronađe naočale . I tad će da bude moja prva i posljednja ljubav, čovjek kojem se nisam predala samo riječima, već i srcem, glavom, tijelom, bezgraničnom vjernoću,  željom, maštanjem , planovima i svakim djelićem sebe. U beskonačnost.. Do zadnjeg udisaja.

Kad legnem zamislim tu malu kućicu, dovoljnu za četvoročlanu porodicu. S putićem koji vodi ravno do kućnog praga, s mnogo zelenila i dvorištem dovoljnim da se tu pronađu s lijeve strane dvije ljulje. S desne strane trijem sa stepenicama na kojem se nalazi velika bijela klupa za ljuljanje, onako za dvoje. Dvoje koji bi uspavali dječicu i sjedili na toj velikoj drvenoj ljulji, s časom piva, zagrljeni u toploj proljetnoj noći s plavom dekicom, gledajući zvijezde i pričajući o danu koji su proveli. Mogu da ga zamislim kako  i sa onih 60 godina sjedi u fotelji prekoputa mene ispred kamina, pali cigaretu, dok mu ja govorim kako ne smije da puši, a on mi govori 'Ti mi se našla reći?! Tiiiii?! Sjećaš se da sam ti govorio, da ćeš da umreš sa 30 od onolikih cigara, eto te živa si sad pusti mene po stare dane!'
Gunđalo, on bi upravo bio takav i takvog mogu da ga zamislim.

I bez obzira na sve , ma svaki i loši i dobar trenutak bih voljela provesti upravo sa čovjekom pored kojeg želim stariti. A to je moj Haris.. Onaj bez kojeg mi je glupavo jutro ako se probudim prije njega a poruke nema, glupa noć ako premoren slučajno zaspe i ne poželi laku noć. Glupa zamisao za sve nove dane bez njega, proslave, nove godine, rođendane, bajrame i valentinova.

Ne želim ni da pomišljam da ga nema.
Jer kako mi večeras ubedirana rodica kroz suze kaže,' Najgore je ovako kad ostaneš bez supruga, misliš da veće boli ima od toga, dok ti se ne desi. Izgubila sam pola rodbine čak i mamu.. znala sam da ovo boli, ali ovoliko nikad, jer me nikad ništa nije boljelo kao ovo.'

I stoga, ja volim da čuvam one koji čuvaju mene.
A on me čuva, ma koliko god u određeni par mjeseci nalete neke situacije u kojima se toliko jako posvađamo da se ne podnosimo, čuva me.

Najbitnije od svega, onako ponosan, najponosnije biće na svijetu opet tako lijepo popusti i pokaže ljubav. A to je ono što sam uvijek željela kod muškaraca koji me voli, upravo to da radi ono što nikad ne bi mogao, da nije te ljubavi. A ljubavi postoji. U njemu, u nama.

Jer živiot je užasno ružno mjesto, ako nemate nekoga da vas zagrli u toku noći kad sanjate ružan san. Ali nekoga koga PAZITE, naglašavam VOLITE! Zamislite budite se pored osobe s kojom ste u braku, poslije ružnog sna sanjajući osobu koju ustvari volite, a ne možete da imate.. Ne, to boli, vjerujem da zaista boli. Stoga uvijek, ali uvijek budite se pored osoba čije ruke će vas tako snažno zagrliti, a najnježnije smiriti i zakloniti od svega lošeg što vam se nalazi u glavi i u čijim rukama i s čijim riječima 'Sve je uredu, tu sam.' ćete utonuti opet u brižan i lijep san.

I poslije svakog ružnog sna poželjela bih da on bude tu, moje sklonište od nevolja i moj mir.

Moja ljubav zauvijek.

21.09.2015.

Moj sav svemir je stao i ostao u jednim rukama.

Ljudiiiiiiiiiiiii mooji :) pa otkad vaam bolan nisam pisala?
Mnogo toga se desilo, potpisan ugovor i prvu subotu nakon Kurban Bajrama počinjem!
Presretnaaa saaam! :)

A on nema pojma koliko je nakon potpisanog ugovora bilo lijepo opustiti dušu uz njega, kad je eto sav teret pao s leđa.  Kad bi samo znao koliko je lijepo, sjesti kraj njega dok spava, zapaliti cigaretu i ne misliti o ničemu, samo ga gledati. Nije svjestan koliko me u sekundi naljuti, koliko me iznervira, koliko me onda tek smiri, pojma nema.

Nije ni sam svjestan da sam lažno ljutito rekla dok sam se vraća iz wc-a  'Mogu li otići u wc, a da ne dramiš?', a ustvari mi je bilo drago, jer je zaspao i probudio se i vidio da me nema, pa  se zabrinuo, pa poslao poruku na Viberu 'Gdje si ti?' pa kaže 'Ja se pitao šta sam uradio, pa ti otišla..' a ljubav, jedva gleda.

Kad bi samo znao, koliko sam se zaljubila iznova u njega onog dana kad sam s njegovom drugaricom ušla u wc u kafiću gdje on radi da nešto popričamo nasamo, a on upao u wc i prekinuo nas, mene povukao za ruku i dodao 'Ja se izvinjavam, alii.. ja nju moram ukrasti.'

A ja sve gledam, šta se dešava, a on me vodi za ruku i odvlači izvan kafića na kišu i počinje ljubiti.
Iznova i iznova ga zavoljeh, zaljubih se u njega kao neka klinka koja ne vidi ništa osim njega.

Pa počnem kukati kako me hvata PMS, kako ima taj jedan čips (AL SAMO BAŠ TAJ) koji zadnja dva mjeseca u tom periodu MORAM da imam i da jedem. I on kaže da ode kupiti..

I budala jedna prvo započinje  s hajkom kako tog čipsa nema


Image and video hosting by TinyPic

Upada u sobu a u tom trenutku ja ne gledam prema njemu i on viče bio je samo od paprike, nema slanog.. i pred mene baca pet vrećica Kelly's čipsa slanog, eto baš onog kojeg sam tražila.

Sve moje, uvijek je volio da me zajebava i muči, a opet me na kraju posluša i iznenadi :)

Naprosto ne bih ja mogla da zamislim da za mene može uopšte da postoji drugi muškarac, da mi pripada, da ga poželim ili bilo šta slično.

Već dugo vremena, za mene postoji samo on.
Njegova ruka u mojoj, moja ruka na njegovom ožiljku dok nježno uzdiše u snu. Njegove usne na mom vratu, koje me dovode do ludila, ruke oko mene, te naglo povlačenje u zagrljaj i najdraže usne na mojima.

Dok dišem ljubavi, moji snovi živjet će da ih sanjam na istom uzglavlju s tobom.

Dok dišem, moje tijelo će samo tvoje onako sigurno prihvatati dok ga grliš u snu. Dok me bude, uvijek ću samo tebi željeti šaputati, 'volim te, smiri se' dok nešto ružno sanjaš.

Dok me bude, na svaki tvoj trzaj u snu, moja ruka će potražiti tvoju, moje noge će se ispreplitati sa tvojima i moje ruke će te grliti s leđa, baš onako kako ti grliš mene.

Najljepše utisnuti poljupci na ramenu i najljepši čovjek pored mene, čovjek kojeg volim! Eto zaista, da l' bih mogla poželjeti išta više za sreću. Ne bih, jer sam sretna.
Sretna uz njega.

08.08.2015.

Eh..

Prije dvije godine na današnji dan.
08.08.2013, Bajram.
Sunce upeklo, vani prevruće, koračam od mupa, prema mostu gdje me čeka On

Često sam mu znala reći kako imam želju da me netko poljubi na kiši.

Polako koračam kroz park, odjedanput zagrmi, prolom oblaka, a vani sunce.

I poče jak, prejak ljetni pljusak.
Koračamo jedno prema drugom mokri, ubrzava korak te me privlači sebi i ljubi.
Nakon toga, postavio je pitanje 'Da li mi želiš biti cura?'

Danas, dvije godine otkako je taj dan prošao. 08.08.2015
Danas kad bi nam trebalo biti dvije godine.
Vani je prevruće, sunce, 17:00h.

Sjedim i govorim mami 'U ovo vrijeme, me pitao da mu budem djevojka, bio je Bajram, bio je jak pljusak..'

Onog trenutka kada sam to izgovorila, vani zagrmi, nakon par trenutaka, poče pljusak isti onakav kratkotrajan ljetni kao i prije dvije godine.

Sve se u meni zaledilo.
Ovaj nedefinisan osjećaj, mislim da nikad neću znati da objasnim..

Nevjerovatno.

07.08.2015.

još samo da ti da, da voli te k'o ja.

Prestat će jednom sve, uvijek sam tako samu sebe tješila.
S nekom pričom da sve prođe, da jednom prestane, kad tad.

Glupo, zar ne?

Glupo je povjerovati i da je do vremena, da vrijeme popravi, zakrpa i učini da čovjek preko nekih stvari pređe sigurnim korakom. No i to mi je glupo, u te priče nikad nisam vjerovala, jer naprosto nikad nije vrijeme bilo to koje popravlja stvari.

Ljudi su.
Ljudi koji te vole i ljudi koji su za tebe uvijek tu.

Ti si.
Naprije si ti sam sebi najveći vodič i jedino ti sebi možeš da pomogneš. Jer ako ne možeš da cijeniš sebe, zašto bi te netko drugi cijenio?

Šuplje su priče one znate, kad sjednete i kažete sebi :
'Neću činiti nekome nešto, jer kako bi meni bilo da mi taj netko čini to.'
Zajebi, svako čini ono što želi, a rijetko tko se osvrne da pogleda da li si ti i kako si ti učinio za njega.
Ne osvrće se jer ne želi i jer mu blago rečeno puca kurac za tobom.

S vremenom shvatiš koliko čovjek može da mašta i koliko ustvari ta mašta, čovjeka najviše zaboli.
Koliko zabole uspomene, sjećanja, datumi, osobe.
Strme stepenice, zidić, strah i ruke koje dočekaju s druge strane.
Koliko u životu najveći trag ostave sitnice.
Glas, snovi, ožiljci, dodiri, alarm koji ne prestaje da zvoni.
18:47.
Izgužvana posteljina.
Najnježnije otisnuti poljupci  u snu.

Hrpu uspomena koje bole, a koje su samo trebale da donose sreću.
Negdje u sebi pomiriš se sa svim i duboko dišeš.
A da boli, boli.
Uvijek će.

26.07.2015.

:)

Uvijek je najposebniji osjećaj bio leći u zagrljaj čovjeka kojeg voliš i u istom tom zagrljaju se probuditi. Kad ga probudi vjetar i lupanje roletne, pa ustane da zatvori prozor, a ja u polusnu osjetim da mi je poljubio ruku, pa ga poljubim u leđa dok onako sjedi i skupim se uz njega. Pa mu prepričavam šta radi dok spava, pa ga pitam zašto me onako jako zagrli u snu i privuče sebi, pa me poljubi u rame, a on mi kaže kako je grmilo, pa eto da se ne bih bojala.

A moj čovjek, ne vjeruje.. da dok sam s njim, ne postoji ništa čega se plašim, niti čujem bilo šta što može da me uznemiri. I naprosto cijeli svijet je u jednoj prostoriji, na jednom krevetu, obavijenih ruku oko mene, s glavom na mojim leđima i dahom koji osjetim na vratu.

I pored toga, ženi koja voli ništa ne treba.

29.06.2015.

O.

Mrlje na koži k'o odlikovanje za sjebane nerve.

24.06.2015.

Užasno je to kada misliš da trčiš ka sreći, a ni ne slutiš da je to nesreća.


Kad bi samo znao.
Kad bi ruke htjele.
Kad bi se srce dalo.
Kad bih ja znala.
Kad bi se osjećalo.
Kad bi krenulo..
Eeeh kad bi.. eeeh.

Sjedim skupljenih nogu s rukama oko njih.
Zar se nešto ovakvo može dešavati u mojoj glavi?
Zar mogu pomišljati na to sve?
Zar bi se trebala od 500 noći, ja 499 osjećati ovako.
A i onu jednu što ne bih, provela bih u strepnji, jer znam da će se nastaviti.
Zar se problem ne pokuša riješiti?
Zar se radije trpe sranja?

Zašto ne postoje osjećaji kad ih treba biti.

I zašto u dubini duše,  ja shvatam da su to sve samo izgubljeni snovi.
A zašto bih i dalje onom tko ti misli zlo oči iskopala?
Sjediš tako nadaš se nečemu, a ničemu.
Gledaš ljude oko sebe i prekrivaš ljubomoru.
Gadiš se sama sebi.
Da možeš pljunula bi se u lice.
Ovako samo zabiješ nokte u kožu i šutiš.
Osvetiš se sam sebi za glupost.
Za nepromišljenost.

Gadiš se sama sebi jer određenim stvarima daješ pogrešne nazive.

Etiketiraš ih kao da su nešto, etiketiraš ih tako da kad svi čuju i vide za njih, da mogu da prenose samo pohvale, da se dive.

A znate.. to je varka.
Savršena varka.
A ta varka, ta ista varka.. stigne pobjednika kad sve to istrpi.
Stigne i ubije ga.
Ubije ga  u jednoj noći za svih 500 noći.

Hah!

Ta prokleta Pirova pobjeda.

14.06.2015.

Tvoja.

Srećo, znaš li tko?
Srećo, znaš li koliko?
Možda je neobično što ću ti ovako sve ovdje pričati, dok si online na facebooku, viberu i dok pišemo svako malo. Upravo radiš? Jesi riješio šta si trebao? Ako jesi, sjedi na trenutak, ostavi posao i pročitaj ovo što ti pišem. Možda se čitaocima istrošilo naše 'volim te' i postalo je već uobičajeno, ali ti i ja znamo koliko to naše 'volim te', nikad neće postati samo navika.  Mi znamo tko smo i šta smo dok smo zajedno, znamo nama dobro poznate osjećaje koji se zovu ljubav. Ja znam s koliko ljubavi prstima šaram preko svih mladeža na tvojim leđima dok spavaš, s koliko ljubavi te poljubim svaki put kad se trzneš u snu. Ja znam, koliko me voliš čak i dok spavaš, pa se u snu po hiljadu puta okreneš, skupiš se uz mene i zagrliš me, sve dok ne shvatiš koliko je vruće pa se vratiš u stari položaj, pa zatim opet u snu nakon nekoliko osjetim tvoje skupljanje uz moje tijelo i ruke oko sebe i tako po cijelu noć. Savršen je osjećaj gledati te dok spavaš, istraživati već istraženo tijelo pored sebe, prelaziti rukama po stoti put preko istih ožiljaka, istih mladeža i istih usana, koje bih ljubila do kraja života. Lijepo je okrenuti se prema tebi u snu, makar na trenutak dok spavamo, eto samo da te pogledam, pa se vratiti u stari položaj. Neopisiva je sigurnost, kad nešto ružno sanjam, kao sinoć,  pa se probudim iz sna na trenutak i shvatim da si tu, pa se skupim uz tebe i sve prođe. Divno je čak i tvoje rondanje, kad ustajem u wc, pa te moram 'skidati sa sebe', nogu, pa ruke..  a sve te to probudi, a meni žao, jer ipak radiš rano. Divno je shvatati koliko se ustvari često budimo zajedno i koliko žalim što nemamo vremena da se mazimo i izležavamo, nakon buđenja.. Koliko god to radila u strahu, divno je izvlačiti se iz tvoje sobe, spuštati niz stepenice sa strepnjom da nas netko ne vidi, pa onda istrčavati iz dvorišta, otići s tobom na posao i sjediti tako satima, dok se vrzmaš oko mene, štipkaš me i ljubiš. Znaš li koliko su dani ljepši kad započinju s tobom? Koliko volim što iz dana u dan sve više vjerujem u nas. Hvala ti na svemu što si mi pokazao, hvala što znam da ćeš se truditi i da nastaviš.. Hvala na svakom zagrljaju u noći, hvala na svoj ljubavi i hvala na ružama koje ubereš svaki put kad se vidimo. Hvala i za ovu danas i za one sutra, prekosutra..
Hvala za ljubav Harise.
Hvala ti što ti mogu reći 'Okay?' i znati da oboje čvrsto vjerujemo u to.
Onda Harise, OKAY?

Stoga, Harise.. preko trnja, pa do zvijezda.. pa znaš već, voli te Žabica.:) 

 

13.06.2015.

Jedini!

Nisam imala prilike da pišem na ovom divnom mjestu. Nisam imala ni priliku ostavim ovdje hiljadu riječi, da kažem da sam stigla, da je put iz Klagenfurta za Bihać bio pomalo iritantan, ali se ništa nije moglo porediti s tim što sam znala kome putujem. Skoro mjesec dana bez njega je bilo skoro pa smrtno za mene. Smiješno je kad to poredim tako, ali jeste tako. I ovog puta sam rođendan dočekala daleko od njega, predaleko. Obradovao me  pozivom par minuta prije 12 na skajpu, te mi čestitao i vadio mi živce, pokazujući mi na ormar gdje je poklon koji mi je spremio, al' ga ne mogu vidjeti dok ne dođem.  Bilo je teško kad nisam u mogućnosti da ga zagrlim, da mu na uho šapnem da na svijetu većeg poklona meni od njega nema, bilo je teško kad ne mogu leći s njim u sobici i tako uživati u svakom trenutku te noći.

Image and video hosting by TinyPic

Nije znao da dolazim, prosula sam mu priču kako sa rođacima idem na vašar te da ću možda tek oko ponoći da se javim. Međutim kad sam izašla iz kuće 'i krenula na vašar ' zapravo sam sjedala  u auto i putovala njemu. Oko ponoći mu se javim da sam stigla sa vašara i nastavim da prosipam priču kako mu krećem tek sutra ili u nedjelju. Već sutradan, spremam se i  upadam mu na posao. Eeeeh, ljudi moji taj zagrljaj i te ruke koje me nisu puštale iz zagrljaja i tu sreću ne mogu da vam opišem. Njegov trzaj na stolici kad je podignuo glavu i otvorena usta, pa zatim osmijeh.. da sam ga makar mogla snimiti. Eeeeh :)

Poklon je divan, bilo je divno ući u sobu dok u mraku pali svijeće, bilo je divno isprobavati haljinu koju je on tako savršeno birao za mene, bilo je savršeno i danas je obući prvi put i shvatiti koliko me dobro poznaje i u tome. Tu noć je bilo divno i zaspati pored njega, u njegovoj sobici pokrivena našom dekicom, bilo je divno spavati pored njega,  čuti mu uzdahe dok spava, čuti mu disanje i znati da nisam u sobi u Klagenfurtu i da se nisam probudila u pola noći i shvatila da nije kraj mene već taj zvuk dopire sa mobitela, jer nam je viber ostao uključen  dok smo pričali i da smo samo tako smo zaspali. Bilo je divno nakon toliko vremena biti u mogućnosti poljubiti mu leđa dok spava na stomaku.


Image and video hosting by TinyPic

Znaš, hvala još jednom.. pokloni su divni!

Mogla bih se cijeli život buditi pored tog čovjeka, ljubiti ga dok spava, sklanjati mu ruku koju nesvjesno i iritantno na spavanju baca na moj vrat te me s tom težinom svoje ruke guši. Mogla bih tako dok ne umrem. 

A Harise, dok ne umrem.. tebe bih mogla i da volim.

Image and video hosting by TinyPic

Dakle, znaš šta? TO I ČINIM!

22.04.2015.

hvala živote!

 Neizmjerno sam zahvalna njemu što me učinio opet sretnom danas.

Jučer sam oplakala jer sam izgubila narukvicu koju mi je on kupio za godišnjicu veze, srebrnu s jedne strane '..ad astra.', a s druge naš '08.08.2013'.. Ugl. o tome sam pisala tu..


KLIKNI OVDJE

Zaista, ne znam da mi je odavno išta teže palo, kao gubitak nečeg što sam čuvala kao svoje oči u glavi. Svi trzaji u sred noći i provjeravanje da li je na ruci, stalno opipivanje i traženje u mraku, na kafi, na ulici.. i odjednom bacim pogled i vidim da je nema, a bila je tu prije 10 minuta.  

Sve suze.. i moja i njegova sjebanost.
Pa mi sinoć napiše poruku da ne brinem da ćemo riješiti, pa za tom porukom još jednu 'Obećavam'.

Danas idemo preko mosta s njim, a on mi priča o tome kako je pregledao sve i da je u kući nije našao.. a ja sva smušena se keljim i molim ga da smo 10 minuta ne mislim o tome, nailazimo tad na ženu od mog rođaka, pa nas pita gdje ćemo a on joj odgovara 'Ne zna ni ona..', sad tek shvatam šta je to ustvari značilo.

Idemo i on mi govori da sačekam tu da mora nešto obaviti, a ja mu kažem da ću ući u jedan butik tu da vidim neku haljinicu, pregledam i taman izlazim ide on.. I vadi crvenkastu kutijicu s mašnicom i  kaže 'Vidi ovo..', ja pritom sva izgubljena 'Šta je to?' .. on otvara i govori 'Ne mogu ja dopustiti da ti nijedan dan ne provedeš bez nje..' a ja već tad apsolutno drhtim i grlim ga, oči se pune suzama, a hiljadu emocija navire. Ljudi moji dragi koliko me iznenadio s novom, apsolutno ISTOM, ma identičnom narukvicom..

Tko bi nešto ovakvo učinio za mene?
Tko bi me ovako činio sretnom?

Volim ga neizmjerno. Voli ga djevojka koja je najsretnija jer ga ima da je čini sretnom.

Hvala ti ljubavi moja!

17.03.2015.

Desetka!

Image and video hosting by TinyPic

Bilo je divno 'živjeti' s tobom ova četiri dana.
Jesi shvatio da je ovog puta bilo sunčano?
Možda smo to trebali biti mi.
Jesi shvatio da je ovo prvi puta da me ne čekaš kod sata nakon što se vratiš iz Tuzle?
Ovog puta smo se zajedno vratili, onako naljepše uspavani u vozu, jedno uz drugo.

Iako se znalo da će stići dan polaska nazad, kad sam dolazila nisam ni slutila koliko ću zapravo na polasku poželjeti ostanemo tu, onako da ne idemo iz Tuzle nazad za Bihać nikad.

Trebala sam u četvrtak već busom njemu u Tuzlu, ali on kao on, kaže nemoj da se trošiš, idi sa mojima i tako i bi.. Cijelim putem mislim na to da on to može i kako se nadam da neće imati tremu te da će razvaliti. Kad smo stigli u Tz, jedino o čemu sam razmišljala je to da ću ga za koji minut vidjeti. I kad sam ga ugledala prvo što naslućujem je to da će uskoro početi da paniči..

Izlazim iz auta i grlim ga.

Upoznajem ono društvo koje nisam upoznala prošli put kad sam bila.

Hanka, presimpatčna djevojka plave kovrdžave kose, djevojka o kojoj sam imala totalno drugačije mišljenje i skroz sam ju drugačijom zamišljala, međutim tako smo se pronašle, da smo cijelo vrijeme nervozne hodale zajedno tamo-vamo po njegovom fakultetu i smirivale jedna drugu krijući se u wc-u s cigaretom u rukama. Djevojka koja je sjedila sa mnom dok je Haris branio diplomski i držala svoju ruku na mojoj nozi tješeći me i govoreći sve će biti uredu. Djevojka koja me snažno zagrlila kad je komisija izašla da donese odluku.. I djevojka sa kojom sam se mnogo, mnogo ispričala i kojoj se zahvaljujem jer smo ova četiri dana bili kod nje sve vrijeme.

Dok je pričao, prezentirao diplomski meni je srce htjelo da iskoči, a već na pola oči su se punile suzama od neke sreće, ponosa, ljubavi.. i tako polako jedna po jedna slijevale niz obraze. Suze idu, a ponos veći od Tuzle, ma kakve Tuzle, BiH, ma cijeloooog svijeta ljudi dragi.


Image and video hosting by TinyPic

Ulazi komisija i izgovara onu desetku.
Sve što sam tad mogla je da se rasplačem još više, ali ponos, ponos je rastao i rastao, kako u mojim očima, tako i u očima njegovih roditelja, drugova.

Nakon toga smo otišli svi na ručak, pa nakon toga njegovi roditelji da odmore, a mi smo od navečer pa sve do ujutro 9 sati proslavljali taj diplomski. Ma da je bilo sitnih problemčića, sve se dalo srediti pa je na kraju ta noć ispala savršena. Sad ponajviše razumijem zašto toliku nostalgiju osjeća za Tuzlom dok je u Bihaću, sad tek razumijem koliko je u biti upravu što se tiče tog društva od tamo, te njegove ekipe.. pa bolan s njima bi se dalo sjedit 48h, odspavat malo pa nastavit opet 48.. znači sjedit kamoli još provodit se negdje jače.


Image and video hosting by TinyPic

Slušati kako govori prijatelju da se nikad nije osjećao voljenije..  slušati kako priča o meni je vjerujte mi nešto posebno.

Kad smo došli sutradan ujutro u stan, najveća želja je bila odmoriti se uz njega.. zaspati uz njega, jer smo za par sati opet se trebali početi spremat da idemo u Dom Mladih. Navečer u košulji koju sam mu kupila i koja mu taaakoooo predoobro stoji, činilo mi se da ću ga samo zaključat u sobu i da nigdje nećemo otići, ma zadržat ga za sebe pa kud puklo da puklo. Eeh šta ću od njega..

I nisam se pokajala, nadoknadi on sve.

Tu noć u masi ljudi opet se bazirao na mene, taj pogled .. dala bih sve da uvijek ostane takav.

Hiljadu 'volim te', poljubaca, zagrljala, hiljadu 'ne mogu vjerovati.'

 – Šta?
'Ti .. tu' – misleći na to što sam u Tuzli.

Šta preostaje nego grliti ga.

Pa me zeza kako sam rastjerala sve žene oko njega jer fakat od toliko prostora oko nas i od toliko ljudi nijedne djevojke da stoji, amaan :P

Pa me probudi ujutro, onako kako me nitko nije budio, na naljepši način.. plus doda ono 'Hoćeš da napravim kafu?'

:P šta da kažem osim..'Mogu li da se udam? :P'


Image and video hosting by TinyPic

Jučer smo obilazili Tuzlu, tjerao me da jedem porodičnu pizzu zajedno sa njim, iako sam već na drugom komadu jedva udisala vazduh.. pa smo išli s njegovim drugom i njegovom curom u Lukavac na kafu, pa smo se slikali .. ma svašta nešto :)

No znate šta?
Ipak najveći moj mir je onaj kad me zagrli i kad utonemo u san zajedno. Kad me ljubi u čelo, a ja haman  pa spavam pa kroz san osjetim poljupce..

Danas smo krenuli nazad, zajedno, prvi put.. hrpu komplikacija, al gdje bismo mi bili da to kod nas nije tako uvijek?

Dok mi leži u krilu u vozu i spava, a ja slušam 'S.A.R.S-Lutka' .. baš onaj dio 'I dok tonem u san
u mraku čujem tvoj glas, na jastuku stiskam tvoj dlan..' opisao je sve sveto što bih čuvala od svih na svijetu od ovih nekoliko dana, a znate ostavilo je trag, neizbrisiv.

Pogled koji je imao ovih dana, trud, osjećaj ljubavi, osjećaj gdje pripadaš, molim te Bože, molim te neka ostane tako.

Nakon toliko vremena osjećala sam se živom.
A on je vidio koliko je bolje otkad smo odlučili neke stvari.



I eto samo to je bitno, najbitnije.
Ako bih birala koji mi je najdraži trenutak izabrala bih svaki.
Jednostavno ovaj period i ovi dani s njim, ne bih to mogla dati ni za što.



Nadam se ljubavi da će ih biti još.
Znaš kako sam ti rekla?

S tobom sve.

Volim te !

EDIT : Znate da mi je prao kosu u Tuzli jer nisam mogla sama, tačno ću ga zaposlit opet. :P

01.03.2015.

I dok tonem u san, u mraku čujem tvoj glas na jastuku stiskam tvoj dlan, orkestar svira za nas ..

Dok je S.A.R.S činio čuda izvodeći u pozadini na bini 'Lutko ja sam rešeeeeen, da večno s tobom plešem' .. možda isprva neočekivano kad se pogleda unazad, ipak bila sam u njegovom zagrljaju.

Uz melodiju Lutke i sve riječi koje su se probijale kroz halu do nas, grlio me, ljubio.. dok smo govorili jedno drugom koliko se volimo, dok je izgovarao 'Volim ja tebe..', dok sam ga grlila i govorila 'Volim te najviše' .. budilo se hiljadu emocija, znate ono kad naviru suze, a sve vam nejasno zašto. Od sreće, neki bi rekli .. ali ovaj put to nije bilo to, naravno jeste .. ali znate već, bila je to reakcija na taj trenutak, ta emocija koju je izazvalo sve to, emocija sreće i ljubavi zajedno.. kako li se ta emocija zove? Eh ta pjesma, on tu, hala prepuna ljudi.. a čini mi se da smo sami, znate ono 'Orkestar svira za nas.. '.. baš to, eto uz 'Lutku' koja je toliko nekako našaa da kažem i toliko smo pričali o prvom svadbenom plesu i baš toj pjesmi. Obilježila nam je vezu i sad eto naaa koncertu koji je bio kako Žare iz S.A.R.S-a kaže 'Naklon do poda Bihać' .. e pa ja kažem njima isto. :)
Hvala im za Lutku.
Hvala mojoj ljubavi, jer je eto baš ta pjesma, znate ono TA pjesma.


Sjećam se davno, davno kad mi poslao link S.A.R.S – Lutko i napisao da pogledam komentare .. Heeeeee ljubav moja!

Image and video hosting by TinyPic

Htjela bih da kažem koliko će mi zapravo faliti.. previše sam se ja odvikla njegovih odlazaka u Tuzlu, pa skoro od 7 mjeseca, odnosno jula smo bili stalo zajedno, eto ako izostavimo ono što je nakratko otišao u Tuzlu.. Sve kažem sebi ovo je zadnji .. i eto ga, nije išao dugo i ovo jeste stvarno zadnji, a u slučaju ako oni iz glupe studentske zakažu datum diplomskog kasnije, onda se vraća, a onda e pa kad mi se vrati i opet bude morao da ide, pa ima da mu se popnem krkače i na njegov diplomski idemo, kako? Pa ZAJEDNO! Neće on bez mene, ma ne dam!!!

Kopkamo se, čeprkamo se, da se tako izrazim, ma posvađamo se ljudi moji .. i onda ovako me sve nešto zaboli kad ide i kad skontam koliko smo sati i dana potrošili na gluposti.

Falit ćeš ti meni živote, iako ćeš ovo čitati vjerovatno već u Tuzli ..
Daleko si, ali uvijek si mi blizu, pa i najdalji.

Znaj ljubavi, voli te i čeka Žabica

25.12.2014.

Reći ću prvo, sretan Božić onima koji slave zatim će vaša Miranda da se zahvali svim dobrim ljudima koji su vjerovali da ipak mi smo mi, da nas ne može pokidati ova situacija.

Večeras moj Haris je učinio da se zaljubim u njega, po tko zna koji put.

Proteklih mjeseci, naši dani su se sastojali od tenzija, svađa i nikako se nismo mogli 'sresti' u cijeloj toj priči. No, večeras .. nakon toliko mislim da mogu da napišem iskreno sretan post, onako sretan da su u hiljadu navrata večeras se u očima nakupljale suze radosnice.. znate ono kad vas obuzme toliko lijep osjećaj da vam se plače jer ne vjerujete da to postoji. Baš to. Hiljadu trnaca, hiljadu zagrljaja, hiljadu priznanja, priznanja koja nismo rekli jer smo bili ljuti, a htjeli smo, ali ponos nije dao. Vjerujem u Božićna čudaa, oduvijek sam voljela kad grad tako zasija, kad se osjeti ta magija, atmosfera i kad su svi ljudi na neki čudan način sretni i tad ni u jednom Božiću, nisam osjetila zlobu. Sve je ljepše, sve drugačije. Hiljadu slika, video koji smo snimili šetajući kroz ukrašen park, najviše Nataši jer naša Nata obožava te ukrase, ali i ostalim curama koje su bloggerke i u „69 <3“ grupi.

Image and video hosting by TinyPic

Kad me je vrtio krkače, a ja vrištim da me spusti, kad me ljubio ispod bora i govorio 'Vjeruj mi' dok me je držao da ne padnem dok sam slikala bor.
Svi poljupci .. to što je obišao svaki kutak grada koji sam htjela da bih eto pogledom otkrivala nove ukrase. Čak i sjedanje u kafiću za sto uz mali bor koji svijetli.. trepavica i zamišljenje želje, sve te slike, sva glupiranja i njegova faca kad je shvatio da mu stavljam 'rogove' na slikama, srce na njegovom vratu nacrtano mojim ružem, uspoređivanje linija na njegovom i mom dlanu koje su identične.

Image and video hosting by TinyPic

 

Znate da ne slavim Božiće,  muslimanka sam. Ali, uvijek ću se diviti tome. Divit ću se ljepoti koju donosi Badnje veče i sam Božić. Ponoćke sam dočekivala, ali nisam imala njega da šetamo kroz grad, pregledamo bor, da mi kaže 'Koji ćeš da ti ukradem?' – misleći na ukrase, nisam imala njega blizu da me gleda onako iako se ponašam kao zaluđena djevojčica, zadivljena Božićem, ipak on me pratio u svemu tome. Protekle Božiće je on bio u Tuzli, ali ovaj..  kažem vam vjerujem u Božićna čuda. Naša ljubav i stari osjećaj. Svaka ispunjena želja večeras. Ali i ona koju nisam rekla glasno, ali nisam ni trebala .. 'Šta želiš da radimo večeras, hoćeš da idemo na Ponoćku?' Isprva, kontam  nije on tu ozbiljan.. Ali, bez ijedne riječi znao je koliko mi je lijepo sve to, jednostavno bio je sa mnom na Ponoćki, na kojoj nikad nije bio, ušao je u crkvu sa mnom i slušao sve .. onako tiho, a ja sam mogla da osjetim svaki dah za mojim vratom i svaki stisak ruke oko moga struka.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Volim ovog čovjeka i volim sve one tihe riječi koje je izgovorio s glavom naslonjenom u mom krilu u mraku u ulazu moje zgrade. Volim to što me uspio obradovati kad se nisam nadala, volim i to što smo oboje osjetili 'to', a samo on i ja znamo šta.

Hvala na predivnoj noći hvala na svakom videu, slici, riječi, dodiru. Hvala na Ponoćki, hvala na razumijevanju, hvala na svoj ljubavi.


Image and video hosting by TinyPic

Lijepo je dodati još jednu divnu noć, uspomenu na ovaj blog.
Divno je, kad me ne daš.

Kad te ne dam.
Voljeti te.

Hvala za prelijepo veče, hvala za ljubav, hvala za  sve.

Image and video hosting by TinyPic

19.12.2014.

kopat ćeš, grebat ćeš.

Udaraš životinju stalno, ne prestaješ isprva će jaukati, pa plakati, zatim se umoriti, pa vrištati. Nakon mnogo udaraca na isto mjesto tijelo otupi, tijelo odbije da osjeti udarac, više ga ne prima.. Tad možeš da udaraš životinju, a da se životinja ni ne pomjeri, da ne pusti glas. Tad će te gledati ali više to neće biti molećivim pogledom da prestaneš, tad možeš da mašeš šibom, da nudiš 'keksiće', maziš, kudiš - isto je, tad ispred njega je praznima, nema te. Tako je i sa čovjekom.

Kako kažu nije ničija do zore gorjela. Kakav god da si, nisi dobar, kako god pokušaš ne paše. Okrećeš kalup ne bi li se čulo ono 'škljoc', pa da svi budu sretni i zadovoljni , ni tad ne može. Okej, šta sad s čovjekom koji naprosto odustane?

Ne možeš ništa. Ni keksići, ni udarci. Ništa.

Mrtvilo.

Dođeš do tačke, gdje je ispred tebe samo ponor, zagaziš nogom i dole si, više te nema.

Voliš, plačeš, objašnjavaš, pokušavaš .. uzalud je. Znate kako kažu da s ljudima nikad ne treba lijepo. Evo u ovom slučaju s muškarcima. Laži im, uvjeri ih da govoriš istinu. A šta ako otkriju? Hmm, pa ništa premaži im oči i nastavi da vodiš igru. Jedna djevojka je to nekad radila ovako i nije postojala stvar koja može da je dotuče do te mjere. Zašto nije postojala? Jer nikad, ali nikad na ovom svijetu nikome nije dozvolila da dođe toliko blizu da može da je slomi.

Čuješ glas koji ti govori nešto što ti nitko nikad nije rekao. Glas koji voliš. Riječi prelaze preko usana koje si ljubio toliko puta. Slušao si i prije taj glas nekad grub, nekad mio, nekad ružne riječi, a ponekad i najljepše. Kao što rekoh, maziš-kudiš, keskić-šiba. Džaba tad. Zar ne?

Slušaš glas, no ovaj put te riječi ne ulaze na jedno, izlaze na drugo i stvaraju samo zarez. Ovaj put već..  dođe čovjek do trenutka kada otupi na udarce, na bol.. i tad te povrijedi drugačije, nikad kao prije toliko da više ne osjetiš ništa, ništa drugo nego da gledaš tupim pogledom ispred, čovjek govori, upijaš svaku riječ, a svaka riječ kao udarac u najsvetije, upijaš, ovaj put ne odbijaš da slušaš, ne začepljaš uši, sad samo slušaš i tad 'škljoc'. Ali ne, to nije kalup koji si tražio, nije to najljepši kalup koji vodi do neke tamo 72. ovaj kalup je isti ali je oštećen, prljav, na sebi ima hiljade ogrebotina, uklapa se on nekako, ali u njemu ništa lijepo, ništa sveto. Tad nedostaje smiraj, ali ga nema, ne osjetiš ništa.

Tad bi možda i žalio ali si ubijen. Zar mrtav čovjek može da žali za bilo čim?
Zar može nešto da boli?

Znate šta? Znate kad ste toliko očajni jer nešto na šta ste navikli više ne postoji, a to odjednom nestane. Očekuješ nešto, a toga nema. Ljudi smo navikneš se na omiljeni parfem pa kad ti nestane, neobično ti, navikneš se na hemijsku, baš eto te boje, potroši se.. nešto ti neobično s drugom pisat.

Jedna poruka za laku noć, zaboravljena, boljela je.

No, kad dođeš do tačke mrtvila, kad dođeš do tačke u kojoj slušaš gnjusne riječi, koje udaraju u srce i gledaš čovjeka kako ih izgovara s mržnjom, gledaš ga prazno, ovaj put nešto u tebi pokida se. Tad ne pokušavaš objasniti gdje je pogriješio, šta te povrijedilo. Tad više ne boli. Ništa te ne boli.

Dao bi život. Dao bi posljednju kap krvi, dao bi sav svijet i svu sreću za osobu koja ti nekad nije mogla reći ništa što bi te povrijedilo. Dao bi svoj ponos, svoj inat za ispunjenje jednog 'Nikad te ne bih povrijedio namjerno.' .. No sad, nakon tupog pogleda u prazno, nakon odgurivanja svega i dokaza da NIŠTA NIJE SVETO, osjetiš mrtvilo i tad znaš da nijedna stvar više neće dopustiti da se s mjesta mrtvila, vratiš u ruke koje šibaju pa miluju. I tad znaš, da svemu je..

Kraj.

18.12.2014.

-

I po hiljaditi put, opisala.. i opisala. Naprosto.

17.12.2014.

-

Znaš li šta je najgore?

Kada se dvoje ljudi umore jedno od drugog. Prestanu se osjećati, razgovarati pogledima, sanjati kao ranije. Tad nesvjesno nestaje i ljubav
. Iz dana u dan. Iz minute u minutu. Izblijedi. Poput fotografije, koja je predugo mirovala u džepu, jer ju nisi vadio. Izgubio si potrebu da ju poljubiš, kada ti postane teško. A danas je svima teško. Nepodnošljivo. Možeš imati milione, ali ako nemaš sa kim popiti kafu dok ti sjedi u krilu i ćuti. Nemaš ništa. Nažalost, kasno shvatimo bitnosti jednostavnih stvari. U početku nam bude stalo, jer to je nešto novo. Poslije prestanemo sa istraživanjem voljene osobe. Ponašajući se kao da ju znamo u potpunosti. I tu napravimo najveću životnu grešku. Nikada, ali nikada, nećeš naučiti sve tajne jedne žene. Jer, ona kada plače, može biti srećna do neba. Isto tako i dok se smije, može biti tužnija od svih tuga zajedno. A ti misliš da ju znaš, i tako se prevariš. Tek toliko, da sve krene nizbrdo. I onda svađe. Učestale prepirke, koje se ne završavaju primirjem. Nego novom svađom. Počneš da zaboravljaš datume. Važne događaje, pa i stare rituale. Tipa, da ju poljubiš svako jutro, prije nego što otvori oči. Ukradeš joj taj poljubac i nekako bude poseban. Savršen. Zatim, ona se okrene na drugu stranu, čekajući da se privučeš uz njena leđa. Želeći da se grije uz tebe. Odlučna da zanemari obaveze.

Znaš li šta je najgore?

Kasnije boli. Kada nestane.

Image and video hosting by TinyPic

09.12.2014.

Stotinama godina. ♥

Image and video hosting by TinyPic

Nekad davno dok sam bila djevojčica, obožavala sam zimu, decembar, kad napada snijeg, kad pravim snješka, kad mama galami jer joj odnesem svu dugmad i mrkve. Voljela sam uvijek više najlone nego sanke, skakala sva smrznuta kad mi snijeg probije skafander i nekako uđe unutra, voljela sam praviti anđele u snijegu, gledati u nebo dok mi snijeg pada na lice, doticati snijeg bez rukavica i izazivati bilo kojeg druga da ću ga baciti u snijeg, a znati da ću ja biti ta koja će 'zaroniti'.

Kako sam odrastala, snijeg je postajao sve manji i manji, da li sam to samo ja narasla ili više ni snijeg nije kao što je bio, ne znam.. Već od svoje 12 godine počela sam prevrtati očima na prve znake zime, na rukavice, kape i hiljadu slojeva odjeće. Zamotavala bih se u kuću i vječito čitala neke knjige, sve mi je bilo bezveze.. Bila sam prevelika da me tata vrti po ledu na sankama, bila sam prevelika i za snješka.. i za najlone i sanke. Bezveze, sve je bezveze.

Nekad kasnije, počela sam da shvatam značenje Božića, ponoćke, iznova i iznova sam se radovala snijegu, ne znam.. ponajviše jer je 2011 Božić dočekan na najljepši način. Tad sam  kao malo dijete prije ulaska u crkvu zaželjela snijeg.. na izlazku, pahulje, velike pahulje su padale, mnogo njih.. i eto, odlučih se sa drugaricom baciti u hrpu snijega, tad već tad oslobodih ponovno djevojčicu u sebi.

Jelka, ukrasi, svjećice u mnogo boja koje sviraju razne pjesmice. Iznova i iznova sjedeći u mraku obasjana svjetlima, slušala bih 'zvončići, zvončići zvone cijelu noć'

Ove godine, kao i prethodne .. 1. decembra u meni se rodi djevojčica željna decembarskih čari, ludost.

Znate, sad poželim s njim glumiti malu djevojčicu i praviti anđele u snijegu.
Pokušavati ga gurnuti u snijeg, jer eto sad sam velika djevojčica, ama mogu ja to.
Imam njega da ga izazivam s grudvama.
Da ga ljubim na snijegu.
Da svoju ruku grijem u njegovom džepu.
Imam njega da se se skupimo u sobici i drhtimo zajedno.

Fali mi zima s njim, zvuk male grijalice u njegovoj hladnoj sobi.
Drhtanje njegovog tijela.
Svako skupljanje uz mene kao znak da mu je hladno.
Fali mi da mi onako uzme ruke pa puše u njih.
Da se žali kako je mokar.
Da mi prijeti kako ću završiti u snijegu.
Fale mi svi ispijeni čajevi, grijanje tijelima svaki trenutak.. čak i svaki smrznuti trenutak s njim.

Fali zvuk onog 'volim te' na uho.
Tijelo uz tijelo.
Drhtaji.

Dodiri.
Poljupci.

I tako uz njega, ponovo postadoh mala djevojčica koja se raduje nekim novim, a starim zimskim čarolijama.
I opet tako ostadoše i ovog 09. decembra riječi u zraku.

'Budi tu kad padne snijeg..'

 

Da te volim ako nebo da, stotinama godina.. da ti lice ljubim zagrli me prije sna stotinama godina .. srećo beskrajna.
23.11.2014.

Prepao bi se da znaš kol'ko te volim. :)

Nevjerovatno je koliko se misli nakupi u toku dana i baš kad krenete da spavate, hooop, eto ga, redaju se slike jedna za drugom, mnogo događaja, maštanja.. I ne, ne žalim se jer su to lijepe misli, one što usreće čovjeka do te mjere da u pola 6 ujutro skače po krevetu i rukama dotiče plafon baš nešto kao Kevin iz 'Sam u kući '.

Toliko razmišljanja o njemu o nama, o tom odlasku u Tuzlu, o njegovom diplomskom..

Zamišljam kako ga grlim, kako mu trčim u naručje na stanici u Tuzli, čak se ovaj put ne žalim zbog ukočenih leđa i 10 sati vožnje.. Ne, obećavam. Možda opsujem zbog moje naravi, možda samo malo jer želim što prije da utonem u te ruke i izgubim se kao Alisa u zemlji čudesa. Da, baš tako .. svoja na svome.

Zamišljam kako mi govori da sam mu falila, a tad nije ni svjestan koliko bih vrištala jer sam tu.

Fali mi njegova ruka u mojoj i to kako se premješta na moju desnu stranu, jer mu je čudno da me drži s lijeve, šta ću kad je skroz smotan i uvrnut. Ali tu njegovu smotanost i uvrnutost ne bih dijelila ni sa kim.

Fali mi način na koji namješta naočale, ili kad ih podiže srednjim prstom i izaziva me.


Zamišljam ga kako me gnjavi jer nemirno spavam i obično haman svaki put završi na podu, zamišljam kako stavlja glavu na moj stomak i gleda film ili kako se odlučujem premjestiti i prebaciti svoje noge preko njega, a on u sjedećem položaju pa mu valjda zanimljivo to da mi remeti tok filma, pa me počinje škakiljati, a ja se sva skupim i ne znam gdje ću.

Fali mi kad izlazim iz njegove sobe, pa bacim pogled prema njemu.. a on me pogleda na taj svoj neki način.

Fali mi čupkanje dlaka sa njegovih nogu prstima i ono kad se ozbiljno naljuti zbog toga.
A meni sve krivo, jer m
i je zanimljivo to.

Fali mi i ono kad ležimo pa se kao naljutim pa mu okrenem leđa, pa u sebi govorim 'Molim te, molim te, zagrli me saaad!' a on me baš u tom trenutku zagrli.

Fali mi kad ležimo, ono njegovo tiho i najnježnije 'Dođi ovamo'

Nedostaju mi čak i oni bolniiii, dugi poljupci otisnuti na moje uho, pa mi narednih sat vremena pišti u ušima. Fali mi njegovo iznenadno jaukanje koje me ispočetka znalo prestrašiti, al sad čim jaukne, skačem da mu masiram nogu jer ga je uhvatio grč. Fale mi njegove ekspresije lica kad nije ni svjestan da se postidi nečega, fali mi kad me onako u prolazu uštine, a ja sve psujem, a da samo zna koliko volim svaki njegov dodir. Fali mi i to kad gricka nokte, a ja sve čekam da se uživi u film pa ga puknem po ruci ili kad jede sendvič pa si napravi brkove od majoneze, pa ga gledam i najradije bih ga ljubila tako umazanog i najljepšeg.

Fali mi to kad me pritisne svojim tijelom dok ležimo u krevetu, pa me prodorno pogleda i počne ljubit.

Fali mi njegov smijeh.

Nedostaje mi čak i zvuk otvaranja prozora u njegovoj sobi, zvuk okretanja ključa u bravi.
 
Trčkaranje male Mine na spratu iznad.


Popijena šalica jutarnje kafe na stolu.

Njegov dah na vratu i ono kad zaspe, pa se naglo trgne pa me jako uhvati za ruku ili zagrli.

Papiri od herbara koji smo zajedno radili razasuti svud po sobi.

Sjećam se kad smo zadnji put zaspali u njegovoj sobi, on prvi, pa ja za njim, moja glava na njegovoj desnoj ruci, služi baš kao najudobniji jastuk.. Spavamo. Odjednom naglo se je trznuo, toliko da me prenio iz sna, pa mu uhvatim desnu ruku snažno jer mislim da nešto loše sanja, pa zatim osjetim lagano pomjeranje i onda njegov poljubac s leđa otisnut na mome ramenu i njegovu lijevu ruku kako se provlači preko mene u potrazi za mojom. Mislio je da još spavam, ali zapravo toliko me raznježio da sam samo utisnula hiljadu 'Volim te' u njegov jastuk.

Neopisivo je to koliko pazi da nikad ne zaboravi SMS, za laku noć, bez obzira što smo se baš prije 30 sekundi pozdravili na viberu i poželjeli jedno drugom laku noć, koliko god da se uspava nikad sebi ne dozvoli da to zaboravi.

Pa ga pitam što se trznuo tako naglo iz sna, kažem da sam osjetila to, a on mi govori kako je na trenutak zaboravio gdje je i mislio je da je zaspao, a nije mi se javio.

Neopisivo je ovo što imam s njim, svakom bih poželjela baš ovakvu ljubav, ovom jačinom.
Neopisivo je koliko napreduju moje želje sa njim. Nekad je nezamislivo bilo da poželim otići od svoje familije, iz ove države, ali toliko planova sa njim.. nešto je posebno, nešto naše.

Ta silna želja, za kursom njemačkog, kojeg ćemo oboje upisati.

Odlazak u Njemačku.

Ja, zaposlena kao fizioterapeut,  a on je pronašao posao u svojoj struci kao što je oduvijek želio.

Naš stan, naš svijet, naš mali raj.

Svaki dan započinje s njim, svaku noć brige nestaju u krevetu uz njega.

Zato svakome želim da pronađe nekog tko ga voli i koga voli, nekog s kim jedino sebe vidi.

Od vrckaste djevojčice koja je željela sve loše stvari, do njegove djevojčice koja želi sve dobre i loše stvari samo s njim.


692 dana od naše nove godine, od prvog poljupca.

Njegova, samo njegova Žabica.

21.11.2014.

Koncem crvenim sreću smo sašili i ne dam nikom da nam poruši tvrđavu od ljubavi ♥

Moj dragi je još u Tuzli, 14 dana bez njega.

Prije nego je krenuo smo se posvađali nešto, pa sam mu dugovala ispriku.

Sve sam nešto odugovlačila sa tim, valjda jer smo oboje bili krivi, ne uzimajući u obzir to što se on već prethodno ispričao, a ja nisam. Prelazimo pješački most, tačno iznad prelijepe Une, a ono sve svjetiljke pogašene, ne rade, jedino što daje dovoljno svjetlosti je mjesec koji je eto baš tu noć bio postavljen na nebu tačno kao da treba da obasja taj put. Hodamo, ne držeći se za ruke, pa ga gledam i kažem sebi nije vrijedno te provučem svoju ruku kroz njegovu. I stanemo na kraju mostića.

Sjećam se ljeta 2013 kad smo stajali na mostiću u blizini tog i slikali mjesec, pa sam ti puštala onu 'McN - Zadnji ples' pa smo se zajebavali tu noć.. I voljela sam te i tad, mnogo sam te voljela.


Nego da se vratim na noć prije nego će otići. Stali smo na kraju mostića, mostića osvijetljenog samo mjesecom, pa ga pitam oprašta li mi.. pa se poljubimo.

Kasnije je došao do mene da se vidimo zadnji put prije nego krene, taj dan smo raspravljali da nam veza ide u pogrešnom smjeru i da ne može ovako više.. i pričamo, a ono kiša počinje da pada.

Pa me pogleda pa se nasmije, a ja stojim i gledam ga i razmišljam da svaki trenutak poseban s njim, zapečati se s kišom. Te sam i ovaj dodala u one posebne.

Imala sam želju davno, kada nismo bili ni u vezi, da me netko poljubi na kiši, on mi je tu želju ispunio.

Svaki njegov odlazak u Tuzlu je padala kiša.

Kad me pitao da mu budem cura, je padao najtopliji i najjači pljusak, a mi smo se ljubili na mostu.

I stojimo tu večer, a počinje kiša, on me ljubii ne obazirući se što ćemo pokisnuti, te mi kaže 'Zar ovo nije znak?' misleći na to da je znak da mi ovo možemo.

Otišao je, 14 dana ga nema.

Otišao je da diplomira, da ovu djevojku učini još sretnijom i najponosnijom.

I ovaj put ne mogu da kažem 'Čekam te', ovaj put je on rekao 'Čekat ću te'

Ovog puta ću ja njemu doći, trčati mu naručje i grliti ga najsnažnije.

Sinoć sam bila kod jedne bloggerke koju sam upoznala nedavno jer je došla studirati u Bihać, pa mi je spominjala svog momka, a ja nešto razmišljam koliko bih dala sve da ležim kraj Žapca u onoj sobici pod dekicom i da se grijemo tijelima.

Fali mi čak da mi podapne nogu pa da krenem pasti, pa ga tučem a on mi kaže 'Jesi smotana, ni hodati ne znaš.'

Fali mi kafa koju on napravi, fali mi i to da mi kaže 'češki me'

I da zajedno gledamo film, koji skoro nikad i ne pogledamo.

Fali mi ulazak u njegovo dvorište i pogled s kreveta na našu sliku koja stoji u njegovoj sobi.

I kad ga zagrlim s leđa oko vrata dok sjedi pred kompjuterom i traži nam film.

I fali mi i ono njegovo luđačko 'Nemoj gledati' kad dođemo s vana, a on se presvlači.

I kad se skupimo onako pa se tučemo nogama pod dekicom.

I kad ne mogu da jedem, a on me hrani, pa mi kaže 'Ništa ne jedeš, a vidi te kol'ka si.'

Fali mi njegov zagrljaj, njegove ruke, poljubac nazvan 'Čelo, nos, pa usne.'

Koliko god psujem sve osjećaje kad se posvađamo, ne mogu da ne kažem koliko je lijepo biti zaljubljen i biti voljen. On me promijenio, njegova ljubav je od mene stvorila osobu koja ovim očima, ovim rukama, usnama, vidi i želi smo njega, koja svim svojim srcem, tijelom poznaje samo njega.

Ovaj nosić jedva čeka da se zacrveni, od hladnoće dok budemo šetali po Tuzli.

Ova djevojka jedva čeka da je nazoveš Rudolf, da prođemo pored mjesta u Tuzli gdje smo se slikali za novu godinu, pa baš tu želim da se opet uslikamo. Jedva čekam da me onako podigneš u naručju i poljubiš i da staviš svoje hladne ruke meni na stomak, a ja se sva skupim. Da čujem kako izgovaraš ono 'Ljubavi, srećo, jedina'

Jedini moj, svom svojom snagom bih se mogla boriti saa svim silama svijeta za tebe, a da pritom nijednom ne posustanem. Svaka riječ napisana nije ništa u odnosu na one koji se kriju u meni, koje ću da ti kažem dok budemo ležali glavom uz glavu, sve te riječi će da ostanu utisnute baš tu.

Samo tvoja, jedini.

I znaj od početka do kraja vremena, voli te tvoja Žabica.

05.11.2014.

a svemir je bio u oku tvome to ne dam nikome...

Da ti ispričam ovo. Suze. Radosnice ili pak one druge. Svejedno. Iz duše su. Izvor je poznat. Postavlja se pitanje gdje je kraj? Gdje idu te suze? Dugo ih čuvaš iza trepavica. Jer, kao da se bojiš da će otići na krivu stranu. Stranu gdje te nitko neće razumijeti. Čvrsto držiš oči otvorenima. Moraš. Ubijeđena kako će najmanji treptaj otvoriti ventil i pustiti ih napolje. I onda? Onda mogu teći demonski. Satima. Danima. Neovisno od tebe. Ovisno od osobe pored tebe. Ne, ne kažem da pomenuti ventil ne možeš zatvoriti sama. Samo nemaš snage da ga dotegneš do kraja. Kraja, gdje nestaju suze. Ljudi su naivni. Smatraju da suze predstavljaju tekućinu na obrazima. Izvini u njihovo ime. Ja ponekad znam koliko vrištiš kad me gledaš. Kao sad. Čupaš se djevojčice iz ponora poput hrabre kraljice.  Bez vlažnog lica. Koža se ježi. Usne drhte. Srce popušta. NE PLAČI MOLIM TE! Ubićeš me..


Image and video hosting by TinyPic
07.10.2014.

život.

Moj jedini. Od toliko muškaraca, uvijek bih birala tebe, uvijek bih tebe držala za ruku.

Voljena sam, jesam i sretna sam mnogo..

Sinoć pusti muziku pa me povuče da legnem kraj njega, ili mi pokaže rukom na jastuk kraj njega, 'Dođi tu.. ' pa me zagrli onako s leđa, pa mu pričam kako inače spavam kod kuće, jedan jastuk ispod glave, jedan ispod ruke jer imam osjećaj da je tu da ga grlim, a treći jastuk ponekad na glavi, a on provuče svoju ruku, preko mene i kaže 'Sad sam tu'  pa mu ljubim ruku, pa stavim glavu na nju, razmišljam koliko mi je divno kad nam je onako tijelo uz tijelo, zagrljeni, pa shvatim da je zaspao, pa slušam kako diše, pa i ja za njim utonem u san.. I onda osjetim da se trza u snu, pa provučem svoju ruku kroz njegovu da zna da sam tu i nakon toga osjetim poljubac na ramenu. Pa se sva raznježim, koliko intimnosti u tako malom trenutku. Opet zatvorim oči i slušam tišinu izmiješanu s njegovim disanjem .. pa se okrenem prema njemu, on otvori oči i nasmije se, a ja zagnjurim glavu u njegova prsa i ovijem ruke oko njega .. Volim one naše sitne 'prepirke' (čitaj : njegovo zajebavanje mene), gdje se on smije, a ja se kao ljutim .. i kad mi ljubi nosić, onako u mraku sobe i kad me zagrli tako jako da sve kosti popucaju, a ja se sve kao bunim i žalim.. Iako me jučer PMS, mučio, znate da tu ništa ne pomaže, a on i taj zagrljaj u mraku njegove sobe, sve to me toliko lijepo držalo na nekom sedmom nebu..

Vidiš ljubavi, koliko je lako zapravo da učiniš jednu djevojku voljenom, da te osjeti tu, da joj je svaki trenutak duboko urezan u pamćenje.. A ja te imam, ti me imaš, šta ćeš bolan više?

U ovom svijetu moj si mir i nemir.
Ruka koju držim.
Zajebant koji me nanervira pa se ljutim.

Poljubac u čelo, nos, pa usne.
Moj zagrljaj.

Moje jedino 'volim te.'
I moj jedan jedini.

30.09.2014.

A zagrljaj vrijedi tek kad u njemu držiš svoje sve.

Dom sam odavno našla između njegove dvije ruke, tu pripadam i tu sam sretna ma koliko god dan bio loš, ma kakav god prethodni trenutak bio. Kad legnemo ispod dekice, kad naslonim glavu na njegova prsa i slušam mu srce, u suštini smirim se ma koliko god da sam prethodno ljuta bila. I volim da ga gnjavim, da mu diram bradu, češkim ga po glavi i obožavam ona koprcanja i smijeh kad mu dotičem dio tijela na kojem je škakljiv. Umiri se onako i gurne glavu na moj stomak i šuti, a ja u sebi ponovim hiljadu onih 'Ostani tako zauvijek.' Držeći ga za ruku mogla bih sve i kad se šetamo onako i kad u pola šetnje provuče svoje ruke oko mene te me približi ljubeći me u glavu .. I ne mogu da izbacim iz glave tu sinoćnju rečenicu, to kad mi je rekao da se boji da mu se ne ponovi nešto iz prošlosti i zbog toga pojedine burne reakcije .. Znaš stalo je tebi do ove ljubavi, baš taj strah te odaje, stalo je i meni jer znam šta sam osjećala u tom trenutku.. znam sve pomisli. Obećala sam ti se odavno budalo mala, nijedan me nije imao niti će tko kao ti.. Zavoljela sam te znaš li kad sam najmanje vjerovala da mogu uopšte da volim. Tu si, sad imam koga da ljutim, da ga ljubim gdje god poželim, da se durim kao malo dijete i čekam zagrljaj koji ću da uzvratim te se skupim između te dvije ruke i sve se ponavlja .. Ono iznenadno 'volim te' koje prekine tišinu probudi u meni sreću i želju za tobom. I sad mi fališ, mnogo mi fališ, ali eto i ova želja za tobom je lijepa, jer si i u njoj ti. U svakoj mojoj pori, u srcu, na usnama ..na svakom djeliću tijela utisnut je dio tebe, tako snažno da te ne bi isprale ni godine. I ne želim da nestaneš .. budi tu jer volimo, a šta je bitnije od toga? I kad se ljutim i kad svašta kažem i kad se redaju rečenice pune ljutnje jedna za drugom, ti me gledaj u oči i čitaj između redova. Tu ćeš naći, po jedno 'volim te', 'zagrli me snažno' i 'šuti' .. I neka tako bude. Tražim od Boga samo toliko malo, da na njegovom jastuku ostane utisnuto ono 'volim te' i da je tu uvijek da mogu da spustim glavu tačno tamo gdje se čuje njegovo srce i da uzdahnem i snažno izdahnem i da tim izdahom izbacim sve loše, zatvorim oči i pomolim se da traje.

Image and video hosting by TinyPic

I dok smo se svađali, svađali smo se sa namjerom da se na kraju zagrlimo.

                             Luđački.

13.09.2014.

Zauvijek tvoja, potpisujem .. na svaku ludost pristajem :)

Prvo koji k. ove reklame rade na blogu, općenito na bloggeru, moram ja šiziti?
De se uozbiljite! :r

Dalje o kome, čemu? Pa naravno o Njemu.

 

Tražio je od mene da mu opišem nešto u inbox, novu godinu, medeni .. takvo nešto, a ja sam se odlučila da pišem na ovu temu, znate zašto? E da, ja vrlo dobro poznajem onu izjavu „Važna su djela, a ne riječi“, no s druge strane, samo on zna koliko voli da pišem o njemu, o nama, o ovoj ljubavi. Pa je u inbox dobio ovaj tekst ispod..  no odlučih da to objavim i tu tako da ostane zabilježeno i da pročita kad god ga uhvate one njegove žute minute i kad bi da me zagrli, a kilometri igraju glupu igru, pa tko duže izdrži..

      Image and video hosting by TinyPic


Znaš kakvo sam vjenčanje htjela oduvijek? Ništa ogromno, ništa veliko, ne volim ogromna vjenčanja čisto onako prijatelji, rodbina i familija, ništa mi gore nema nego kad netko zove nekog s kim nije progovorio ni 10 rečenica.. Već dugo vremena imam zacrtanu svoju savršenu vjenčanicu, korzet vjenčanicu .. i želja mi je da te ne vidim nekoliko dana prije vjenčanja, onako da se zasitimo. I ne želim vjenčanje u opštini, već možda vjenčanje tamo gdje bismo slavili .. i ti bi ponio maramice jer ih ja ne bih imala gdje nositi, znam da bih se rasplakala u nekom trenutku. Želim da nakon izgovorenog da, plešemo uz 'Lutku' .. i da ti govorim koliko tee volim. I da mi ukradeš podvezicu kako je to obično običaj i želim tu prvu bračnu noć drugačiju od svih noći.. i ne želim te pijanog. Jednostavno taj dan, ta noć, te riječi bi mi bile zavjet za čitav život, otisnute negdje da tako zauvijek stoje. Pred Bogom i pred ljudima tvoja. Medeni mjesec bih najradije provela, negdje daleko .. bez telefona, interneta i bilo kakvog kontakta sa ostalim svijetom, negdje gdje bismo se mogli posvetiti samo nama, provodili bismo vrijeme u kupkama, u krevetu, hodajući okolo, istrošili bismo sve moguće ideje za slikanje i na kraju kad bismo došli kući kupili bi album i sve slike sa vjenčanja bi bile u tom albumu te bi s albumom bila povezana mala sveskica u koju bih dopisala sve bitne stvari, kao kratki opis tog dana .. a također i za medeni isto tako, pa jednog dana nam njih dvoje odrastu mogli bi to čitati. Također želja mi je kupiti na medenom mjesecu poklon za ono dvoje što bismo mi odgojili, nešto što će stajati dok sinčić ne napuni 18. te bismo mu to dali, a tako i za Adu .. znaš ono 'I tad smo mislili na vas' ..

I jednostavno ovo su sve neki snovi … no bitno mi je zapravo da to samo bude s tobom. Jer želim tebe svakog jutra na pola moga jastuka, ili da me guraš kad te izguram iz kreveta, želim tebe da mi se smiješ kad udarim malim prstom u bilo koji komad namještaja i jaučem od bolova, i želim da ti budeš taj kojeg ću tad tući jastukom i na kojeg ću se sručiti i ljubiti ga i da ti budeš taj kojem ću trčati i reći radosnu svijet sa malom rozom 'spravicom' u ruci na kojoj će stajati dvije crtice, želim da nakon par mjeseci ti trčiš meni, (jer je l' te gdje ću ja s tolikim stomakom) jer sam sva radosna povikala 'Ljubavi pomjerio se.. dođi, dođi, stavi ruku'. Naprosto želim da te vidim kako ih uspavljuješ i želim da ti budeš taj kojem će moći reći 'tata' i ti nećeš da budeš samo tata, ti ćeš da budeš uzor, ti ćeš da budeš smjernica za pravi put, bićeš zauvijek Adin kralj ma tko god da kasnije bude njen princ, bićeš sinu netko tko će mu dati savjet po pitanju djevojki i bićeš njegov uzor, netko tko mu je pokazao pravi put i netko tko će biti čvrsto uz njega. A naposljetku bićeš moj čovjek, moj lav .. moj oslonac i sigurne ruke u koje se mogu skupiti navečer i izreći one dvije 'volim te'.

       Image and video hosting by TinyPic

Btw, još bih nešto da dodam, nešto što on nije pročitao, jer ovo iznad već jeste ..

 

Nijedan trenutak od onog trenutka kad sam saznala šta znači svijet, da smo ljudi, da živimo i dišemo .. nijedan trenutak mi nije značio kao onaj kad si rekao da me voliš i znaš volim i ja tebe, onako kako ne bih voljela u 8 života.. onako najčistije, dječje, bez laži, čvrsto, jer znaš .. Djeca ipak najljepše i najsnažnije vole, a opet znaš lave moj volim te i snagom jedne djevojke koja te nikad, ali nikad nije pustila i nikad i neće, snagom djevojke koja može da ponese tvoju toliku ljubavi, a znaš li budalice koliku ti ljubav nosiš? Nosiš ljubav djevojke koja se jednog dana želi zvati tvojom .. u potpunosti tvojom. Onog dana kad uz svoje ime dopišem tvoje prezime, dodat ćemo još jednu zvijezdu na naše nebo. I baš ta zvijezda, bit će nam vodilja da nikad nijedan trn ne zaluta..

Voli te tvoja kravica i mnogo te poželjela i zaista jedva čeka da joj dođeš..

 
06.09.2014.

My one and only. ♥

Nekome se veza svede na to da bude samo pored osobe koja te voli, čisto onako da budeš voljen jer se univerzum poigrao i osoba koju ti želiš voli nekog drugog. Nekome se veza svede na naviku, misliš da nekoga voliš ali si zapravo s tom osobom jer si navikao šta voli, kako voli i plašiš se učiti to sve s nekim iznova. Nekome se veza svodi na hemiju, ali pored toga ništa ne funkcioniše, nekome se svelo na krevet i seks, a takve osobe bi realno najbolje funkcionisale da su stalno u krevetu, što dakako nije moguće. No moja veza se izdvojila, barem s moje strane gledišta, moja ljubav raste onako znate do neba, pa dalje i dalje i dalje probija sva neba i zaobilazi sve prepreke i tu negdje među zvijezdama ogleda se zapravo sva iskrenost u onoj riječi 'volim te', malo dalje vidim sve te noći, svaku zamku koju uspješno zaobiđemo, svaku onu lokvu preko koje me prenese i tu malo dalje tu, tu, e da eto baš tu trčkara naša ljubav, nešto naše, nešto čisto, dva mala srca, dečkić i djevojčica i baš takva ljubav ne može se porediti sa cijelim univerzumom jer ta veza se svodi na jednu stvar – sretnu budućnost u rukama najvoljenijeg čovjeka. I ništa, apsolutno ništa ne može da prkosi ljubavi koja je nastala jer su se dvije duše našle.

Ruka u ruci i nije važan svijet, jer tebe, tebe jedinog ništa ne može zamijeniti.

Najvoljeniji čovječe, znaš li koliko me imaš? :)

Image and video hosting by TinyPic
23.08.2014.

jer pobijedio sam sebe, kada dobio sam tebe :)

Image and video hosting by TinyPic




Sinoć mi je postavljeno pitanje, pitanje s kojim sam i zaspala.

'Baš ne umiješ da ga ne voliš?'

Sinoć u krevetu glavom su prolazili svi razlozi i svi trenuci, svaki onaj najsitniji detalj. Sklapala bih sliku u glavi i stvarala ga od djelića mašte, baš kao da je tu kraj mene, na jastuku do mog, zamislila bih me obgrli s leđa, da mu desna ruka bude ispod moje glave i da mi ona posluži kao jastuk, a lijeva ruka mu je prebačena preko mene ili mi prstima prelazi preko nogu, preko kože .. a osjetim mu dah na vratu.

Image and video hosting by TinyPic

Baš kao jučer dok smo ležali u njegovoj sobi i gledali seriju .. i kad mi je rekao 'Moja ruka umjesto jastuka ..'. Jeste, da .. nema ljepšeg osjećaja nego zatvoriti oči,  osjetiti svaki put kad udahne, pa izdahne ..  pa se stopim s tim zvukom i isključim svu ostalu buku. Tad samo osjetim kako diše, njegov dah na mome vratu, poneki poljubac otisnut na kosu , smijeh zbog određene scene u seriji, osjetim vrhove njegovih prstiju kako mi prelaze preko kože, pa se pomiču prema gore u potrazi za mojom rukom, pa osjetim stisak i poljubac u rame. Zatim otvorim oči i okrenem se, pogledam ga i znam da nije mašta, stvarno je tu, kraj mene .. 

'Baš ne umiješ da ga ne voliš?'

'Baš ne umijem!'

Image and video hosting by TinyPic


    Jer pobijedila sam sebe,
    kada dobila sam tebe.


21.08.2014.

.

Nađi je.

Nađi hiljadu razloga da ostaneš pored nje, nađi milion različitih načina da joj dokažeš da je voliš i nikad, nikad nemoj da je pustiš da zaspi tužna.

20.08.2014.

.. kad zaplačem i sve polomim, riječ ja pogazim jer te volim.

Ne znam odakle je našla u meni sve te divne osobine o kojima nisam ni sanjao.
Niti sam želio da ih imam.
Ali zašto bih kvario njenu naivnu sliku?
Zašto joj ne bih izgledao tako kako me ona vidi?
Biću njen ponos i zaštita, ovakav nikakav.
Podržat ću njenu vjeru u mene, jer joj je potrebna.
Biću tobože snažni hrast nad njenom krhkom stabljikom.
Izgleda da zaista sanjamo život.

Per aspera..

20.08.2014.

I nije rekla ništa, nasmiješila se samo i pružila mu ruke kao sebe da mu pruža.

19.08.2013, svetinja, nešto u što ne dam i kad bi me pitali koja mi je zadnja želja, bila bi vratiti se u tu noć.

Krevet, stan njegovog druga, moja rodica i njegov drug su otišli do benzinske, a on i ja ostajemo u sobi u polumraku,  u pozadini svira muzika, u trenucima punim ljubavi, strasti, odmakne se od mene i pogleda me i odjedanput izgovara

'Ja tebe volim'

Prvi put i prvi on.

'Volim i ja tebe.'

Tu noć sam zaspala pored njega i budila se pored njega.


Danas je bio 19.08.2013, godinu dana od tog prvog 'Volim te.'

.. I upravo čitam postove napisane prošle godine baš u ovo vrijeme i ne mogu da vjerujem kako to isto vrijeme brzo prolazi.


KLIKNI OVDJE : POST NAPISAN 19.08.2013

KLIKNI OVDJE : POST NAPISAN 20.08.2013- s opisom prethodne noći

Znate, fali jedan veliki dio mene kad on nije tu, fali onaj osjećaj da te netko ne da, kad se trgate između onog ponosa i inata, a opet uvijek nekako stojite tu, zajedno i sve prođe. Večeras sam strgala narukvicu koju mi je poklonio, strgala sam nešto sveto, nešto što je podsjećalo i značilo da je on tu, čak i kad tu nije. Pa bih se noću zatvorenih očiju još u snu, 'budila' i provjeravala je li na ruci .. pa kad osjetim da me nešto žulja,  pa neka žulja bitno da je tu. Strgala sam ju, pa kasnije preplakala. Umjesto da se ljuti kao ludak na mene i da okreće glavu dugo dugo, kad smo se poljubili i kad sam krenula uz stepenice i haman prešla dva sprata i zastala pred vratima od stana čuvši njega kako otvara vrata zgrade dva sprata niže, pa ga čujem kako trči, pa čujem 'hee', a ja se umirim da pomisli da više nisam tu, pa on trči i dalje i zastaje, a ja izvirim i pogledam dole, a on se nasmija, stavi ruku na srce i doslovno odahne, šta ću slaba dečku kondicija :P

Pa silazim sva izgubljena jer se je vratio, kontam se šta je bilo sad, a on .. pruža ruku i daje mi ružu. Kao znate melem na ranu, u pravom trenutku. Baš kao on, pravi u pravom trenutku. Kada konačno pronađeš svog pravog shvatiš koliko su pogrešni bili pogrešni, da baš to :)    

Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic                                                                                                            

Sad dok on spava moja duša bdije nad njim i upravo mu je otisnula poljubac u čelo, pa nos, pa usne .. baš onakav kakav on voli da mi da kad idem u kuću. :)

Lijepo spavaj ljubavi jedina i ne brini netko na tebe misli čak i dok spavaš.

15.08.2014.

NAJVIŠE NA SVIJETUUUU ! :)


Image and video hosting by TinyPic

HVALA NAJDIVNIJEM MOMKU NA SVIJETU, NA NAAAAAAAJLJEPŠEM POKLONU!
Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

13.08.2014.

Kilometar više!

Nezamislivo mi je probuditi se i pomisliti da ga u tom mom danu neće biti apsolutno nikako. Već dugo vremena on je onaj dio moje puzzle koji se savršeno uklapa, ma vjerujte i da pokušam staviti drugi dio ne bi tako lijepo 'sjeo' uz mene. I mnogi se dive nama, a ja se divim tome koliko u njega polažem povjerenja, divim se tome što mi kaže sve, što smo od početka bili iskreni, on o bivšim djevojkama, na koje načine je povrijedio i kako je lagao, varao, rekao mi je za svaku poruku od bivše, svaki poziv, koji je primio od bivše za vrijeme naše veze, divim se što mi kaže sve i ne ustručava se da pita ništa, divim se tome što smo uvijek nekako zajedno. I znam da je nigdje veze ali prokleto žalim što njegov drug Mirza nije bliže.. Uz sve nesavršenosti i savršenosti, pored svega toga on je onaj koji me najsnažnije pritisne uz sebe dok u pozadini dopiru glasovi filma koji i ne pogledamo, pa mi kaže 'Gledaj film' a ovamo me ljubi po vratu i skreće mi pažnju. Trci polaze tijelom, a svaki njegov dodir učini da poludim za njim još više, pa se pogubim u njegovom pogledu, načinu na koji mi tiho između poljubaca izgovori 'volim te..', pa poželim da traje, trajeee i nikad ne prestaje. Pa kad okrene ključ na vratima i počne da me ljubi i gura prema kauču, pa me pridobije svakom izgovorenom riječju i svakim približavanjem sebi dok su mu ruke na mom struku ili vratu .. Ili dok ležim pored njega i tipkam na mobitel, a on me pita ljuto 'kome to pišeš, haaa?', a ja se pravim da krijem mobitel, a u tom trenutku njemu dolazi poruka 'volim te :)', pa se dopisujemo, a jedno kraj drugog smo.


Image and video hosting by TinyPic

I obožavam kad mu kažem da ga volim kilometar više, a on na to dodaje metar više, pa ja opet kilometar a onda on kaže 'Džaba tebi kilometar, kad ja na tvoj kilometar dodam metar.' Pa mi rukama objašnjava koliko me voli, ili kad me podigne i poljubi. Ništa ljepše nema od obruča njegovih ruku oko mene.

Znaš, voli te tvoja kravica-žabica.

Laku noć vam želim, krevet me zaista odavno zove ♥

11.08.2014.

Sretan rođendan ljubavi! ♥


Image and video hosting by TinyPic  - 08.08.2013 ♥

Kad bih vam pričala najljepšu ljubavnu priču , onu punu ljubavi, žrtve i naposljetku sretnog kraja, opet ta ljubavna priča ne bi sadržavala toliko ljubavi koliko ja osjećam prema njemu.

Onog novembra 2012, nisam ni slutila da će on postati moja ljubavna priča, nisam ni slutila da će najbolji drug mog bivšeg dečka postati moj jedini, onaj kojeg smatrate zakletvom i nipošto ne stavljate u isti koš sa drugima, on je onaj prioritet koji ide ispred svih. Kad se desio onaj prvi poljubac 31.12.2012, ni slutila nisam da će on biti onaj i s kojim ću 2014 dočekati, kad sam 01.01.2013 se probudila pored njega, nisam mogla ni da zamislim da ću se i prvog dana u prvom mjesecu 2014. probuditi kraj njega. 08.08.2013, Bajram .. nisam ni mogla naslutiti da će nakon predivnog ljetnog pljuska i naših poljubaca na mostu, onako mokri uslijediti pitanje 'Hoćeš mi biti cura?', ali tad, tad sam znala da ćemo naš 08.08.2014 dočekati zajedno, jer već tad bio je u svakoj želji i svakoj pomisli. Bio je tu,  shvatio me i išao je korak uz mene.

19.08.2013, u polumraku sobice čula sam one riječi 'Volim te', od njega prvog, pa sam shvatila da je vrijedilo, boriti se, nadati se i nikad ne odustati. Vrijedilo je vjerovati da će njegov drug jednog dana prestati da se ljuti, vrijedilo je čekati da se sva ta situacija smiri, vrijedilo je čekati njega da konačno završi sa svim tim dugotrajnim odlascima u Tuzlu. Sad mi je tu, uvijek nekako u blizini, uvijek pod dekicom, ako ne ispod nje, onda na njoj .. Hvala mu na najljepšim poljupcima, zagrljajima, svakom onom 'volim te'.

Poklone je dobio unaprijed, za rođendan i za godišnjicu prvo dva, nakon nekoliko dana, druga dva poklona.

A vjerujte ja sam dobila nešto od čega se nikada neću odvojiti ..

Zašto je sam moj blog dugo vremena nosio naziv 'Per aspera ad astra'?
To je već dugo vremena rečenica za koju smo oboje na poseban način vezani.
„Per aspera ad astra – Preko trnja, pa do zvijezda.“
Običaj je da netko od nas pošalje 'Per aspera', a ovo drugo doda '.. ad astra.'

Stoga dobih poklon zbog kojeg sam zaplakala i nijedan poklon se ne može porediti s tim, narukvicu na kojoj piše, s jedne strane '..ad astra', a na poleđini naš 08.08.2013, dobih mirisnu svijeću za ukras na kojoj su naša imena, datum i 'Per aspera ad astra'

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

I
vjerujte nije mi teško svima zasebno objašnjavati šta znači narukvica jer je to nešto naše, nešto što nosim s lijeve strane, baš tamo gdje je i on već dugo vremena.

Njemu sam poklonila, zippo, jer je govorio da ga želi, imao je jedan prije nego smo počeli, ali je završio u Jali, hmm.. pa da, s razlogom :D pa sam dobila komentar 'Ovaj je mnogo bolji od onog što sam imao', dobio je i 'The big bong theory' majicu, (sad će se moj Deno jer čita blog zapitati zašto 'BONG', a ne 'BANG' e pa zato :P) dobio je našu sliku i zeleni bong.

Hvala mu za 365, hvala mu za svaki sat proveden sa mnom od onog 31.12.2012.
Hvala mu za sve dane koji će uslijediti.
Hvala mu za svu ljubav.
Hvala mu za sve.



Image and video hosting by TinyPic
11.08.1991 na svijet je došao dječak koji je usrećio jednu djevojčicu koja je rođena nekoliko godina nakon njega, na svijet je došlo najvoljenije biće. Poželjela bih mu sve najljepše, ali to je premalo, stoga neću nabrajat želje, već ću samo da mu poželim da više ne ide preko tog trnja, već ga je dovoljno bilo, poželjet ću mu da svaki dan provede, na sedmom nebu, daleko među zvijezdama i da zauvijek osjeti i zna da ga netko voli i da je nekome sve na svijetu.

Sinoć u 00:00 imala sam priliku da mu čestitam rođendan i zagrlim ga, pod mjesečinoom .. hvala Bogu na tome.

Tog 11.08.1991, rodilo se sve na svijetu što volim. Sretan rođendan, ljubavi ! <3

24.07.2014.

moje parče raja na zemlji.

Moj dragiii meni došaaao ! :)
Nema sretnije osobe od mene, nema tako mi svega.
Mrak, njegova soba, naš razgovor, pa svi zagrljaji, poljupci, kad me snažno zagrli i kaže

On : Falila si
Ja: Volim te
On: Volim i ja tebe

I opet zagrljaji u tišini, s ponekim uzdahom, no ovaj put ne s bolnim uzdahom, već s onim olakšavajućim.

Porječkamo se kao i obično oko gluposti, pa onda ne vjerujemo oko čega se prepiremo. Nešto razmišljam volim što nismo od onih parova gdje on krije fejs od mene, gdje on krije mobitel, skriva pozive ili obrnuto. Volim što smo toliko već navikli jedno na drugo da meni nije problem ostaviti upaljen fejs pred njim, ili isto tako njemu nije problem dati mi da čeprkam po njegovom.  Pa se lafo pravim, 'Ma tko je ova?' znajući vrlo dobro da mu je to drugarica Almera, al' moram ja prcati.

Kaže mi drugarica nedavno 'Moj Orhan kad god dobije neku poruku okreće mobitel da ja ne vidim od koga je.' Haris to nikad nije radio, čak što više svaku mi pokaže, pa se čudim.

Volim i ono kad me otprati do stana, pa mi kaže javi se kad dođeš kući, pa ja uđem uz stepenice, otvorim vrata i napišem mu poruku da sam došla kući, heee budalica je moja.

A ništa mi ljepše nema o
d onih trenutaka kad mene isprati kući pa dođe svojoj i onda pišemo prije nego krenemo spavat.. Ono 'laku noć' kad znam da je u Bihaću i da ću obično za nekih 12h opet biti s njim se ne može porediti ni sa čim. I posvađamo se, pa mi kaže 'Džaba sve, kad smo opet tu ..'

I vjerujte svi parovi se svađaju oko stvari tipa momak prevario djevojku, il' ona njega, svađaju se oko nekakvih velikih stvari, a mi oko gluposti, najvećih gluposti, pa mi smiješno.

I drago mi je što toliko vremena provodimo zajedno kad je u Bihaću i drago mi je što zajedno već planiramo kako upisati njemački i ići zajedno van živjeti.

Draga mi je Aida snaha mu, njegova braća, njegovi mama i otac, a mala Mina je nešto posebno vjerujte. Mirza mi ponekad digne svu kosu na glavi, al mi je drag i pravi je drug Harisu, stoga kao što sam rekla Harisu kad bismo išli van živjeti išli bi tamo gdje je i Mirza, da njih dvojica budu u blizini jedan drugom. Ma da bih se 24/7 vjerujte mogla svađati sa njim..

Draga mi je ona sobica, zapravo obožavam onu sobicu i kad me stisne uz sebee jaaako, jako.

I preksinoć se 'posvađamo', ne dotičemo jedno drugo, niti se jedno drugom obraćamo, hodamo kao dva najveća stranca i tako stojimo na semaforu na kojem se obično ljubimo dok je crveno dok god ne bude zeleno i ovaj put samo stojimo i šutimo, a ja se kidam u sebi da ga povučem i poljubim dok je crveno još tu, al zeleno se upali i krenemo. I na pola puta do moje zgrade, zastajemo, pričamo .. i govori mi za scenu na semaforu.

Znaaam, znam .. ali opet nema pojma koliko sam se kidala i trgala da ga ne zagrlim, ne poljubim.. i prva pomisao mi bude 'E pa sad ćemo se vratiti do sata i stati na semaforu na crvenom' .. i tako moj momak mene preduhitri i ukrade mi riječi iz usta 'Sad idemo nazad, do semafora' .. i baš vratimo se, stanemo na crvenooo i opet se sve vrati na staro, mnooogo poljubaca i mnogo zagrljaja, dok zeleno ne zasvijetli.

Jučer, smo ganjali njegove naočale, sesiiii moooj s naočalama ! 3:) Fakat mu predobro stoje,  a on inače slabije vidi, pa hvala Bogu da je našao nešto  što mu odgovara, jer da nije poznavajući njega,  ne bi nijedne ni kupio.. ma da sad mora čekati da ih naprave.

U pivnici smo kao i obično,  malo se raspravljali, pa raspravu prenijeli u zajebavanje, pa se laf ljutili, a ovamo krajem oka gledam na njega, a smiješno mi to sve, pa se naglo okrenem i poljubim ga u obraz i vratim se u prethodni položaj kao da se ništa nije desilo, a on me povučee sebiii i poljubii.

Pa mi drugarica koja je sjedila za drugim stolom prekoputa nas šalje poruku  

 Image and video hosting by TinyPic

 

Hahahahaha.

Onda smo otišli njegovoj kući, a meni slabo stvarno mi slabo, nisam baš pisala o tome ali eto ležala sam u bolnici, vukla se po doktorima, vadila sve nalaze,  „ali ništa mi nije“, ne mogu naći, a ja ovamo gubim vidim, oduzima mi se ruka, lice, trnu mi usne, gubim mogućnost govora i tako to .. al 'Idi ti kući i miruj tebi ništa nije' .. Haj marš kreteni.  Jučer kod njega kući  isto tako, gubitak vida na lijevo oko pa utrnuta lijeva ruka, pa usna, vilica i nos.

Ležimo u  njegovoj sobi dok se sve to dešava, a on me ljubi i grli, a ja samo nagovještavam šta mi se sljedeće oduzelo, sva u panici, kukajući i sakupljajući se uz njega. Hvala mu što me je istrpio takvu, volim ga najviše.

Sinoć on u džamiji, a ja kod kuće dovim i učim .. ipak bitno je noć provesti u ibadetu, noć je želja.. Pa prošle godine, poželjela sam da se ne nastavlja tih 8 mjeseci dalje, tih 8 mjeseci kako smo prijatelji s povlasticama, poželjela sam da postanemo nešto više, poželjela sam bolje.

I znate šta? Tih 8 mjeseci je bilo hiljadu nadanja da ćemo postati nešto više, u početku dok smo se krili od njegovog druga, dok smo se krili od sviju i tad sam željela, pa kad su svi saznali i tad .. ali nikad nisam to rekla naglas, nikad naglas nisam rekla da mu želim biti djevojka.

27. noć Ramazana prošle godine zaželjela  sam da postanemo nešto više, nakon samo  4 dana za Bajram poslije poljupca na ljetnom pljusku, ispunila mi se želja pitao je 'Hoćeš mi biti cura?'

Zato sam poželjela i sinoć najljepše želje i znam da će se kad-tad ostvariti.

Hvala mu što me voli, hvala mu za sve.

Image and video hosting by TinyPic

Načisto sam ludaaa za njim, načisto ga obožavam.

Ljubim vas sve.
08.07.2014.

-

Vjerujte da se desilo toliko toga da ne znam otkud započeti cijelu priču. Ako me je išta spasilo iz dubljeg ponora, to je bio on .. U četvrtak mi je umrla jedina u čije sam se krilo mogla uvijek skupiti i  zaplakati, jedina čije su riječi bile vođene hadisima i ajetima, ona koja je Kur'an znala od prve do zadnje stranice, ona koja ga je proučila napamet tri puta.. Na ahiret je preselila moja majkica na najljepši način hvala Allahu, u snu, bez ikakvih bolova i prethodne bolest .. kažu staračka smrt. Zaslužila je, ipak ona to jeste najviše .. zaslužila je da bude u džennetskom pročelju.

Image and video hosting by TinyPic

Rekoh spasio me je on, moja ljubav spasio me je svojim prisustvom na dženazi jer žene nisu mogle prisustvovati, a pošto je tu bio on kojeg najviše volim, bilo je kao da sam bila i ja, zatim je bio na iftaru gdje je upoznao moju cijelu porodicu, od tetki, braće, sestara, daidži, ujni .. Hvala Allahu svi su imali samo riječi hvale. Umorila sam se od spremanja jela za 60 ljudi na iftaru, od čišćenja za ljudima, od čišćenja kuće .. i ipak na kraju, više nema moje majkice.. Spasio me je u onom trenutku kad sam na trenutak sjela da predahnem ne misleći šta sljedeće moram obaviti, pa su krenule misli .. mnoge misli, sjećanja i na kraju samo pomisao 'Moje majkice više nema..' pomogao mi je jer je ustao, odmaknuo se od stola prišao i rekao 'Idemo prošetati..'. Pomogao mi je u tom trenutku jer da nije to učinio vjerovatno bih se rasplakala, misli su me stigle, stiglo me je tek tad to da se ona više neće vratiti. Znate kad ste puni obaveza, skrećete misli, al' kad sve završi .. tad kreće bol. Hvala mu što je bio tu, hvala mu što me čuva, što me voli, da mi nije njega .. ne znam šta bih.

Prošla je ponoć, danas je još jedan naš 08. današnji dan mi ništa kvarit neće i danas ću opet biti u njegovom zagrljaju, baš ondje gdje pripadam.

 

24.05.2014.

Svjedok mi je samo Bog.. ♥

Otkucao je 24. dan kako nisam pisala, ovo je najduže čini mi se. Već danima na mom blogu je pisalo 'Kraj', da kraj .. ta riječ koja zaboli pri pomisli, pri izgovoru, eeeh pa kako bi tek onda boljelo da smo zaista na kraju? U posljednjih 24. dana desilo se mnogo, mnogo ružnih stvari, loših po mene, loših po njega. Palo je mnogo suza tog prvog maja, palo je groznih riječi, izjava, padalo ih je danima nakon toga, mnogo ponosa, mnogo inata, mnogo boli.. Otišao je natrag, dok je bio u Tuzli sve se samo nastavilo ..

Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

    Image and video hosting by TinyPic


Stigla mi je i poruka da će da se pokuša odužiti za moj rođendan, da će pokušati ispraviti sve ..

Moram da priznam da sve one naše svađe nisu bile ništa naspram tog prvog maja, naspram tog stanja i riječi, ne ponovilo se nikad.

Javlja mi se u prošli petak ujutro sa riječima :

'Vidimo se večeras'
Ne sluteći da dolazi odgovaram 'Misliš čujemo?'
'Ne, vidimo se.'

I došao je tu večer, objasnio da zbog poplava neće moći doći za moj rođendan, jer su im ispiti pomjereni .. otišli smo na našu klupicu na kojoj dugo nismo bili ..  uslijedili su divni dani, u sobici pod plavim pokrivačem,  ruka u ruci kroz grad, pivnica uz Unu, naša sitna prepucavanja iz zezancije koja završavaju poljupcima, mnogo ruža ukradenih ispred zgrada i dvorišta, vjerujte ništa mi ne znači kao to što svaki dan ubere barem po jednu ružu .. Poljupci u čelo, oni najdraži na vratu, ruke na mom licu, njegov ožiljak, čupkanje njegovih dlaka na nogama iako znam da ga to boli, zaboravim pa nesvjesno ..

Danas smo se zakačili opet, htjela sam kući, okrenula bih se i otišla, kažem mu

'Pusti me da idem'
'Da te pustim?'
'Da, pusti me'

I dalje mi zadržava ruke na licu, a očekivala sam da će se voditi ponosom i inatom, pa reći 'Idi', ali nije, čekam još i još govorim u sebi 'Pustit ćeš?', ali on i dalje ne pušta .. tad ga grlim.
'Čemu to?'
'Zato'


Nije me pustio iako sam očekivala da hoće, nije mi dao da odem i zahvalna sam mu jer je zadržao ruke na meni, jer sam Bog zna šta bi u suprotnom bilo ..

Džaba sve, al nijedan trenutak ne mogu porediti s onim kad ležimo jedno uz drugo i čujem mu otkucaje srca, osjetim kad udahne, a kad izdahne, ono kad 'gledamo' film, ili kad ga stvarno gledamo, odnosno on, a ja ga posmatram krajem oka.. pa mu ležim na prsima i kažem

'Ne spavaj'
'Kako znaš da sam zažmirio'
'Osjetim ti po disanju'

Za pri maj smo na kiši ležali na ulici, na prometnoj cesti, baš kao u filmu Notebook, bez obzira što nas svakog časa može pregaziti auto, bez obzira što nam kapi kiše padaju u lice ..

Image and video hosting by TinyPic

Osjetim ga čak i kad nije kraj mene, kad je udaljen kilometrima, uvijek je tu negdje u meni. Danas je otišao sa mnom na maturijadu mojoj Seki, iako nas je oboje štipala, grizla, polijevala vodom, iako sad nosim plavice po sebi, opet mi je drago što sam bila pored dvije osobe koje mi mnogo,mnogo znači, iako se ne zna tko je gori od njih dvoje.

Jučer sam mu obećala da ću da ga vodim na mezar, da ga odvedem tamo gdje je  moja tetka, moja svetinja, moje sve, osoba koja me odgajala, čuvala i štitila najviše. Eto, iako nije morao donio je vodu i našao nekaku krpu i očistio mezar, nišan, počupao travu, zatim i proučio..

Grli me i govori na glas, njoj, tetki mojoj, gledajući u mezar ..

'Volim je..'

Jeza me obuzela, pa evo i sad dok pišem ovo ..

Koliko god bili dva različita svijeta, koliko god se svađali, ti trenuci s njim ne mogu da se porede ni sa kakvim trenucima pored nekog drugog, bilo koga. Dugo već vremena smo krizirali, vodili se po Bog zna kakvim principima, inatu i tvrdoglavosti ..

Zar nismo pretjerali?
Zar ne važi ona, 'sve za ljubav'?
Zar ćemo s nekim drugi
m osjetiti ovoliku ljubav, želju za vječnošću?

Ja neću..

Moja ljubav sad spava, a ja sam obećala ovaj post, iako sam umorna, iako ustajem rano .. ne bih dozvolila da ga ne napišem večeras. Sad dok je u dubokom snu, moja duša negdje bdije nad njim, čuva ga, želi mu lijepe snove..

A već sutra, ujutro .. kad pročita ovo, a znam da hoće, neka zna da će jedna djevojka i današnji dan da provede sa njim, da ga voli svim svojim bićem. I da ga ne da nikada .. jer ga želi.

Znaš li ti uopšte koliko te želim sada?

31.03.2014.